Site Loader

“While you can’t control your experiences, you can control your explanations.” ~ Martin Seligman

 

Lokus kontrole (lat. locus – mjesto) možemo opisati kao uvjerenje u to koliko je ono što nam se događa unutar ili izvan naše kontrole, odnosno kao način na koji pojedinac percipira kontrolu nad svojim životom i okolinom1. Drugim riječima, on označava jesmo li sami krojači svoje sudbine ili su drugi zaslužni za ono što nam se događa u životu. Uzmimo Marka i Ivana kao primjer – obojica su nedavno dobila otkaz i u potrazi su za novim radnim mjestom. Tijekom ovog prijelaznog razdoblja prijavili su se na nekoliko oglasa za posao. Marko vjeruje da njegov uspjeh ovisi o količini njegove sreće, sudbini ili raspoloženju osoba koje traže nove zaposlenike. S druge strane, Ivan vjeruje da njegov uspjeh ovisi o trudu koji je uložio u pisanje životopisa, koliko se potrudio na testiranju te njegovoj pristupačnosti i ljubaznosti na intervjuu.

Kada više naginjemo vjerovanju da je kontrola u našim rukama, poput Ivana iz gornjeg primjera, tada se vrlo vjerojatno radi o unutarnjem lokusu kontrole, dok je kod Marka prisutan vanjski lokus kontrole, koji je obilježen vjerovanjem da je kontrola izvan nas samih, bilo da se radi o djelovanju drugih, nekim vanjskim silama ili nečemu drugome. Dakle, osobe s različitim lokusom kontrole razlikuju se u uvjerenju o tome koliko vlastitim postupcima mogu utjecati na svoje životne ishode. Tako bi Marko u slučaju nedobivanja posla rekao kako su za to zaslužna loša sreća ili korumpirani zaposlenici dok bi Ivan razloge nedobivanja posla potražio u nedostacima vlastitog životopisa ili manjku ljubaznosti na intervjuu. 

 

Uloga lokusa kontrole

Generalno gledajući, unutarnji lokus kontrole se povezuje s većom motivacijom za uključivanje u aktivnosti i izazove te osjećajem zadovoljstva kada se postigne uspjeh2, dok vanjski lokus kontrole može biti povezan s tjeskobom i depresivnošću3, budući da osoba doživljava kao da nema kontrolu nad situacijama u kojima se nalazi. Međutim, važno je naglasiti da obje vrste lokusa kontrole imaju svoje prednosti i nedostatke. Na primjer, vanjski lokus kontrole može imati zaštitnu ulogu, pogotovo u situacijama koje mogu narušiti naše samopoštovanje:

Učenik je na natjecanju iz matematike završio među zadnjima iako se puno pripremao, pa u toj situaciji umjesto da pomisli “Baš sam glup, uopće mi ne ide matematika”, možda može pomisliti da je loš plasman rezultat toga da su ove godine bili jaki natjecatelji ili da mu je buka smetala dok je rješavao zadatke. Ovim će razmišljanjem vjerojatno očuvati svoju sliku o sebi te će se i sljedeće godine opet prijaviti. Kada bi se vodio mišlju da mu ne ide matematika, vjerojatno bi se prestao baviti njome i tako propustio priliku za daljnjim razvijanjem svojih vještina.

Tenisač izgubi važan teniski meč na turniru. Ako ima unutarnji lokus kontrole, može pomisliti da je izgubio zbog vlastitih pogrešaka i pregledati snimku meča kako bi znao što bi mogao poboljšati idući put. Ako, pak, ima vanjski lokus kontrole, može okrivljavati suca ili loše vremenske uvjete.

Student iz usmenog odgovaranja dobije ocjenu izvrstan, a bez da se puno pripremao za taj ispit. Ako je unutarnjeg lokusa kontrole, može pomisliti kako je to zbog njegove iznimne inteligencije dok bi student vanjskog lokusa kontrole moguće pomislio kako je imao sreće ili mu je profesor bio naklon.

Naučena bespomoćnost i depresija

U nekim slučajevima, može se dogoditi da se pojedinci priuče da u pojedinim situacijama ne mogu preuzeti kontrolu (izražen vanjski lokus kontrole). To se može dogoditi kada su se više puta našli u naizgled bezizlaznoj situaciji te su s vremenom izgubili motivaciju za pronalaženjem rješenja, iako se ono možda u međuvremenu i pojavilo. Tada govorimo o naučenoj bespomoćnosti, pojavi koju je imenovao Martin Seligman, psiholog i utemeljitelj pozitivne psihologije4. Nju karakterizira stanje u kojem osoba pasivno i nesvjesno prihvaća neugodnu situaciju, kao jedan od načina nošenja s njom. Naučena bespomoćnost može se primijetiti kod žrtava obiteljskog ili školskog nasilja, odnosno kada žrtva iznova bude u zlostavljačkoj situaciji iz koje ne može pobjeći te naposljetku prestane tražiti izlaz, uvjerena da se on neće pojaviti, te ostane u tom okružju5. Prema Seligmanu, naučena bespomoćnost ima centralnu ulogu u objašnjavanju nastanka i tijeka depresije   – prema toj teoriji, depresija može nastati kada osoba vjeruje da su njezini željeni ishodi nedostižni, a nepovoljni ishodi mogući te ne očekuje da će bilo što što učini promijeniti ishod6. Ipak, kod naučene bespomoćnosti bitno je naglasiti kako je uz pravu te stručnu podršku moguće raditi na njoj, posebice putem kognitivno-bihevioralne terapije (KBT-a)7.

 

Na kraju, lokus kontrole bitno je promatrati kao kontinuum – ponekad ishode situacija pripisujemo sebi, a ponekad vanjskim čimbenicima te je rijetkost da netko ima isključivo unutarnji ili vanjski lokus kontrole, iako generalno gledajući osobe mogu naginjati u jednu ili drugu stranu. Međutim, važno je zapamtiti da jedan lokus kontrole nije nužno “bolji” od drugog, već oni samo sažimaju kako tumačimo situaciju koju proživljavamo. Naš se lokus kontrole mijenja kroz život, kao i od situacije do situacije, no važno je osvijestiti kako tumačimo ono što nas je dovelo u trenutnu situaciju kako bismo svoju percepciju mogli uskladiti sa stvarnošću. Ako su vam se nakon čitanja ovog teksta javile neugodne emocije ili biste voljeli o ovoj temi dodatno raspraviti, uvijek nam se možete javiti na [email protected].

 

 

 

Literatura:

¹ Rotter, J. B. (1966). Generalized expectancies for internal versus external control of reinforcement. Psychological monographs, 80(1), 1-28.

² Gerrard, C. K., Reznikoff, M. i Riklan, M. (1982). Level of aspiration, life satisfaction, and locus of control in older adults. Experimental aging research, 8(2), 119–121.

³ Rawson, H. E. (1992). The Interrelationship of Measures of Manifest Anxiety, Self-Esteem, Locus of Control, and Depression in Children with Behavior Problems. Journal of Psychoeducational Assessment, 10(4), 319–329.

⁴ Seligman, M. E. (1972). Learned helplessness. Annual review of medicine, 23(1), 407-412.

⁵ Bargai, N., Ben-Shakhar, G. i Shalev, A.Y. (2007). Posttraumatic Stress Disorder and Depression in Battered Women: The Mediating Role of Learned Helplessness. J Fam Viol, 22. 267–275.

⁶ Miller, W. R. i Seligman, M. E. (1975). Depression and learned helplessness in man. Journal of Abnormal Psychology, 84(3), 228–238.

⁷ Marian, M. i Filimon, L. (2010). Cognitive restructuring and improvement of symptoms with cognitive-behavioural therapy and pharmacotherapy in patients with depression. Annals of General Psychiatry, 9(Suppl 1), S173.

Post Author: kako si?