Psihološko savjetovanje je vođeni razgovor sa psihologom kroz koji klijent i savjetovatelj zajednički nastoje razumjeti klijentove osjećaje i doživljaje te doći do onih alata i koraka koji klijentu mogu pomoći u budućnosti. Savjetovatelj nije tu da bi vas analizirao,  pretpostavljao ili zaključivao vaše osjećaje ili vam govorio što da radite (unatoč nazivu, savjetovatelj ne daje savjete). Njegov je cilj pomoći vam da dođete do uvida u to kako to da se osjećate, ponašate i doživljavate na određeni način, omogućiti vam da bolje razumijete sami sebe te vam pružiti alate kojima si možete olakšati nošenje sa svakodnevnim teškoćama.

 

Naše savjetovalište otvoreno je radnim danima (pon-pet) između 8 i 20 sati, a proces savjetovanja teče ovako:

  • Vi nam se javite na [email protected] i dobijete prvi slobodni termin savjetovanja.
  • Prvi razgovor služi za procjenu vašeg stanja i najboljih opcija psihološke podrške za vas. Prvi susret u trajanju od 60 minuta najčešće vodi iskusna klinička psihologinja, psihoterapeutkinja kognitivno-bihevioralne terapije i ACT terapeut i košta 400 kn.
  • Nakon inicijalnog razgovora u dogovoru s psihologinjom dogovarate nastavak psihološkog savjetovanja uključivanjem u onaj oblik psihološkog savjetovanja koji vam najviše odgovara (individualno ili partnersko savjetovanje, grupe podrške ili Psihošetnje).
  • Ako se odlučite na individualno savjetovanje, nastavak savjetovanja vode diplomirani psiholozi (najčešće edukanti bihevioralno – kognitivne terapije pod supervizijom), i cijena jednog 60-minutnog susreta iznosi 300 kuna.

Planiramo uskoro ponuditi i uslugu partnerskog savjetovanja, odnosno savjetovanja za parove. Partnersko savjetovanje najčešće se provodi kao kombinacija savjetovanja u paru (gdje savjetovatelj istovremeno razgovara s oba partnera) i individualnog savjetovanja (gdje savjetovatelj razgovara sa svakim partnerom nasamo). Sve informacije o ovoj usluzi bit će objavljene na ovoj web stranici i na našim društvenim mrežama.

 

 


Često postavljana pitanja

Ako imate dodatnih pitanja o psihološkom savjetovanju – niste jedini. Zato smo u nastavku pripremili odgovore na neka od najčešćih pitanja i dvojbi o psihološkom savjetovanju, za koja se nadamo da će vam biti od koristi. Ako vam još neko pitanje padne na pamet, možete nam ga postaviti na [email protected], a kao naslov maila (Subject) napišite „Pitanje o procesu savjetovanja“.

1. Tko ide na psihološko savjetovanje?

Na savjetovanje idu osobe koje žele dodatnu podršku u nošenju sa svakodnevnim teškoćama ili sa smetnjama psihičkog zdravlja koje doživljavaju. Osoba ne mora imati psihičku bolest da bi išla na savjetovanje – dapače, na savjetovanje najčešće dolaze osobe koje doživljavaju prolazne teškoće. Savjetovanje nije isto što i psihoterapija. Psihoterapija je u pravilu duži proces koji nudi dublju analizu teškoća, njihovih uzroka i mogućih načina preoblikovanja ponašanja, pritom uzimajući u obzir i prošlost i sadašnjost. Savjetovanje je kratkotrajniji proces, a može pružiti korisne uvide i alate za nošenje s teškoćama koje su kratkotrajne, trenutne ili vezane za neposredne životne događaje ili promjene.

2. Zašto da se javim na savjetovanje?

Bezbroj je razloga zašto se ljudi javljaju na savjetovanje. To mogu biti problemi u odnosima s drugima, manjak samopouzdanja, loša slika o sebi, traumatska iskustva, proživljavanje velikih životnih promjena, želja za podrškom u postavljanju ciljeva, želja za učenjem o sebi ili radom na sebi, neugodni osjećaji, prisilne misli, tugovanje… Često kažemo da, ako razmišljate o tome trebate li otići na savjetovanje, vjerojatno biste trebali. Isto tako često kažemo da bi svi ljudi trebali ići psihologu barem jednom godišnje, kao što odlazimo na sistematske preglede i druge liječničke kontrole. Psihičko zdravlje jednako je važno kao fizičko zdravlje, a rijetki ga održavaju jednako redovito. Ukratko, ako osjećate da se ne možete uspješno nositi s onime što trenutno doživljavate, ako vas opterećuju neugodne emocije i doživljaji ili ako jednostavno želite s nekime porazgovarati o nečemu, vrijedi razmisliti o tome da posjetite psihologa.

3. Zašto razgovarati sa psihologom, a ne s prijateljem, roditeljem ili kolegom?

Iako bliske osobe svakako mogu i trebaju biti podrška u nošenju i oporavku od bilo kakvih psihičkih tegoba, one pružaju drukčiju vrstu podrške od one koju pruža stručna osoba. Osobe koje nisu obrazovane iz područja psihoterapije i savjetovanja najčešće nemaju potrebna znanja i alate kako bi uspješno vodile savjetodavni razgovor, prepoznavale simptome smetnji psihičkog zdravlja i odabrale personalizirane oblike pomoći. Unatoč najboljoj namjeri, vaš prijatelj, roditelj ili kolega neće uvijek znati kako vas kvalitetno saslušati. Također, osobe iz vašeg privatnog života neizbježno u njemu igraju određenu ulogu koja može utjecati na njihov doživljaj vas, što im može otežati da vama i vašoj situaciji pristupe nepristrano ili da prepoznaju što vam je u određenom trenutku potrebno. Psiholog je objektivna osoba koja vam pristupa bez predrasuda, bez osuđivanja i s punom pažnjom, a tu je kako bi vam pomogao da si pomognete.

4. Kako izgleda susret sa savjetovateljem?

Mnogi se boje otići na savjetovanje jer ne znaju kako ono zapravo izgleda. Slika terapeuta koji klijenta ispituje o njegovoj majci dok on leži na kauču još uvijek je česta asocijacija na psihoterapiju, no ne brinite – mi sjedimo na stolcima. Psihološko savjetovanje obično počinje kratkim upoznavanjem u kojemu savjetovatelj predstavi sebe i svoj način rada, nakon čega će vas najčešće pitati kako to da ste došli na savjetovanje. Vaš odgovor može biti onoliko kratak ili onoliko dugačak koliko želite. Savjetovatelj će zatim nastojati steći širu sliku vaših teškoća koja će mu omogućiti da osmisli okvirni plan savjetovanja. U dogovoru sa savjetovateljem obično ćete na prvom susretu odrediti koliko ćete otprilike susreta imati i kojim ćete se temama pozabaviti, a na sljedećim susretima najčešće ćete detaljnije razgovarati. Kod kognitivno-bihevioralne terapije ponekad ćete dobiti i male domaće zadaće koje će vam pomoći da ono što usvojite na susretu lakše prenesete u svakodnevni život.

5. Ne znam što reći savjetovatelju, otkuda početi…

Ljudi često oklijevaju otići na savjetovanje ili psihoterapiju jer imaju dojam da ne znaju kako bi započeli svoju priču, nisu sigurni što je važno spomenuti, ne žele otkriti previše toga o sebi… Sve su ove brige razumljive i pojavljuju se kod gotovo svakoga tko odluči posjetiti psihologa. Korisno je imati na umu da je savjetovatelj profesionalac koji zna voditi razgovor i koji će od vas tražiti sve informacije koje su mu potrebne da bi vam pomogao. U redu je ako ne znate što reći, savjetovatelj će znati što pitati. Ipak, ako mislite da bi vam to olakšalo početak razgovora, situaciju s kojom se nosite ukratko možete opisati u e-mailu prilikom javljanja u naše savjetovalište ([email protected]).

6. Ne želim nepoznatoj osobi pričati o sebi.

Prirodno je osjećati se preplašeno i ugroženo kada se zamislimo u situaciji gdje potpunom strancu opisujemo svoje intimne doživljaje i osjećaje. Na savjetovanju smo često ranjivi, a ranjivost je često neugodna. U toleriranju te neugode može vam pomoći saznanje da je savjetovatelj doista tamo kako bi vam pomogao i da vas neće osuđivati. Sve što kažete savjetovatelju etikom struke čuva se kao najstroža tajna. Savjetovatelj o vašim teškoćama smije razgovarati isključivo s drugim savjetovateljima i to isključivo kako bi tražio savjet o tome kako postupiti dalje, a i tada ne smije otkriti nikakve podatke koji se mogu povezati s vašim identitetom. Bez obzira na ovo, možda i dalje osjećate nelagodu. Mi vas i dalje želimo pozvati da pokušate podijeliti svoje doživljaje na onaj način koji vam je najugodniji, jer vjerujemo da je traženje pomoći za sebe pravi i zdravi put do toga da vam postane bolje. Ako biste voljeli biti više anonimni, možete se javiti i u naše e-savjetovalište.

7. Što ako mi se ne svidi na savjetovanju ili ako mi ne pomaže?

Psiholozi vole reći da je odnos sa psihoterapeutom ili savjetovateljem sličan odnosu s prijateljima – neki nam ljudi leže, a neki ne. Moguće je da vam savjetovatelj jednostavno ne odgovara po pristupu, karakteru ili načinu rada. Isto tako je moguće da vam ne odgovara psihoterapijski pravac koji koristi. Obje ove pojave su sasvim prirodne i relativno česte u psihoterapiji, zbog čega se vaš savjetovatelj neće uvrijediti ako mu kažete da vam ne odgovara rad s njime. Možete u dogovoru sa savjetovateljem promijeniti način rada, ali isto tako možete odlučiti da nećete više dolaziti na susrete s njim. Savjetovatelj je tu da bi vam pomogao i svjestan je da vam ponekad najbolje može pomoći tako da vam preporuči nekoga drugoga.

8. Što ako sam krenuo/la sa savjetovanjem iz jednog razloga, ali kasnije želim razgovarati o nečemu drugome?

Prirodno je tijekom procesa savjetovanja otvoriti mnoge teme i pozabaviti se različitim aspektima svog života. Ponekad ćete se na jednoj temi zadržati dulje nego na drugoj, a ponekad će neke od otvorenih tema sasvim zasjeniti temu zbog koje ste se prvotno javili na savjetovanje. To je dopušteno i uobičajeno. Smijete pričati o čemu god želite, smijete promijeniti ciljeve koje ste postavili na početku savjetovanja i smijete skrenuti s puta koji ste postavili na prvom susretu. Savjetovanje prati život i ono što nam se događa u njemu, i u redu je da put postane krivudav.

 

Ako imate još pitanja – slobodno nam se javite. Ako želite zakazati termin – slobodno nam se javite. Adresa je [email protected] i naš je sandučić uvijek otvoren.