„Neki su dani jednostavno loši dani, to je sve. Moraš iskusiti tugu da bi poznavao sreću, i podsjećam se da neće svaki dan biti dobar dan, jednostavno je tako!“ – Dita Von Teese

 

Iako su trenuci sreće oni u kojima u pravilu najviše uživamo, promicanje ideje da je sreća jedina emocija koju smijemo osjećati te da je moramo osjećati neovisno o okolnostima može imati negativne posljedice na naše psihičko zdravlje. Zbog prevelikog naglaska na ignoriranje neugodnih emocija i težnje da svaki trenutak bude ispunjen srećom počeo se koristiti pojam toksična pozitivnost (engl. toxic positivity). Taj pojam označava odbacivanje i zanemarivanje bilo koje vrste neugodnih stanja¹, odnosno pretjeranu težnju da neprestano, u svakom trenutku, osjećamo radost². Primjeri te negativne strane pozitivnosti često su prisutni na društvenim mrežama u obliku „inspirativnih“ citata kao što su Sreća je tvoj izbor i Što zračiš, to privlačiš, no takve izjave vjerojatno ste i sami koristili ili čuli od svojih bližnjih, jer se na prvi pogled čini kako one djeluju motivirajuće i imaju pozitivan efekt na osobu kojoj je potrebna podrška. U stvarnosti, forsiranje osjećaja sreće osobi koja doživljava neugodne emocije (primjerice, nakon gubitka) često dovodi do kontraefekta i čini da se osoba osjeća kao da je ne slušamo, što može dodatno produbiti njene neugodne osjećaje.

 

Zašto sreća nije jedina „dobra“ emocija

Nije neobično što toliko težimo osjećaju sreće – sreća je ugodna, a ljudi po svojoj prirodi teže osjećaju ugode. Dodatno, sreća ima pozitivne učinke koje primjećujemo u svakodnevnom životu: kada smo sretni, lakše pristupamo društvenim aktivnostima i uspješniji smo u uspostavi odnosa s drugima te se uspješnije nosimo s negativnim životnim iskustvima³. Ipak, sve emocije koje osjećamo postoje s razlogom, uključujući i one neugodne kao što su tuga, strah ili ljutnja. One nam pomažu da se suočimo sa svakodnevnim životnim situacijama i podražajima u okolini u kojoj se nalazimo te da na njih učinkovito odgovorimo³. Drugim riječima, svaka emocija nosi svoju poruku koja nas, ako razumijemo „jezik emocija“, može usmjeriti k ispunjenijem i smislenijem življenju. Primjerice, emocija straha bit će potaknuta podražajem koji percipiramo kao prijetnju te će nas motivirati na ponašanje koje će omogućiti zaštitu (kao što je npr. udaljavanje od opasne situacije ili aktivno suočavanje s njom)³. Tako će i tuga biti potaknuta gubitkom ili neuspjehom, a motivirat će nas na ponašanja koja će to neugodno stanje ublažiti, kao što je povezivanje s drugima³. Svaka je emocija korisna, ima svoju svrhu te nam pruža neku informaciju o tome što nam je potrebno i zato su sve emocije jednako važne.

 

Kako zvuči toksična pozitivnost?

Želja da se prikriju neugodne emocije i iskustva, koja su sastavni dio života, ono je što pozitivnost ponekad čini nezdravom. Ako na vlastito ili tuđe iznošenje problema reagiramo  mislima Drugima je teže ili Prisjeti se čime si sve blagoslovljen/a u životu, tada negiramo postojanje neugodnih emocija i možemo otežati nošenje sa situacijom.

Drugi s nama često otvoreno dijele svoje osjećaje jer im je potrebno da ih netko sasluša i čuje kroz što prolaze, a ne zato što od nas traže rješenje svojih problema. Kada koristimo „toksično pozitivne“ rečenice, kojima je cilj zanemariti negativno iskustvo, osoba može dobiti dojam da njeni osjećaji nisu valjani, da se ne bi trebala osjećati loše ako će problem ionako proći te da je sama kriva zato što ne može kontrolirati javljanje nekih emocija. Primjerice, ako osoba s nama podijeli da razmišlja prekinuti s partnerom/icom i boji se samoće, odgovor koji glasi Ma lijep/a si i mlad/a, brzo ćeš naći nekoga novoga zanemaruje neugodne emocije vezane za tu situaciju. Ako netko izrazi brige vezane uz buduće planove, odgovor koji glasi Ne brini i razmišljaj pozitivno može kod osobe izazvati krivnju i frustraciju jer ne može kontrolirati svoju brigu, a uz to također ignorira pojavu drugih emocija osim sreće. Važno je imati na umu da je dopušteno osjećati sve emocije, da su one prirodan i nužan odgovor na različite životne situacije i da ne možemo odlučiti promijeniti ono što osjećamo. U situaciji kada nam netko povjerava da se osjeća tužno, uzrujano, krivo, frustrirano, ljuto… prihvaćanje tih osjećaja i davanje „dopuštenja“ osobi da ih doživi često će dovesti do toga da će ih osoba razriješiti brže nego da smo te osjećaje zanemarili i poručili joj da bi se trebala osjećati drukčije.

Iako gore navedene i njima slične izjave mogu kratkoročno i na prvi pogled djelovati pozitivno i ohrabrujuće, one dugoročno ne dovode do rješavanja problema. Kod osobe koja prima takve poruke može se javiti tuga ili ljutnja zbog nemogućnosti da kontrolira vlastite osjećaje i „odluči biti sretna“, ali osoba može i odgađati neke nužne korake u procesu suočavanja s vlastitim osjećajima, kao što je odlazak na psihološko savjetovanje ili psihoterapiju. Dodatno, rečenice poput Bit će sve u redu ili Za pet godina se ovoga nećeš ni sjećati nisu korisne osobi koja je uznemirena jer ona to već zna. Ako nekome tko ima povišenu temperaturu kažemo Što si sad potonuo/la, pa za dva dana ćeš biti kao nov/a, što smo time postigli? Osoba zna da će se brzo oporaviti od temperature, ali svejedno trenutno ima temperaturu i osjeća se loše – i smije se osjećati loše. Ovakvim izjavama često samo izazivamo frustraciju kod druge osobe i činimo da se osjeća kao da čini nešto krivo, kada zapravo doživljava sasvim prirodan odgovor na ono što joj se događa.

 

Bolji način pružanja podrške

Kako bismo izbjegli nehotično izazivanje negativnih posljedica kada reagiramo na ono što je netko podijelio s nama, korisno je aktivno slušati osobu i pokazati iskrenu želju da dublje shvatimo njezin problem. Odgovor koji reflektira kako se osoba osjeća, koji naglašava da razumijemo da joj je u ovome trenutku teško i da joj stojimo na raspolaganju ako želi da je saslušamo djelovat će iskrenije i pozitivnije od odgovora kojim je želimo motivirati da se osjeća bolje, a pritom ne pokazujemo shvaćanje njezinih osjećaja i njihovog utjecaja na neke aspekte života. Stoga jedno Čujem da ti je teško može imati blagotvoran učinak na osobu, više no što to može učiniti Daj se trgni malo, vidiš kako je lijep dan.

Treba imati na umu da osobe koje kratkim motivirajućim rečenicama pokušavaju utješiti i oraspoložiti nekoga to rade iz najbolje namjere. To je vjerojatno jedini način na koji se znaju suočiti sa situacijom pružanja utjehe. Zato, sljedeći put kada vas netko na ovaj način pokuša utješiti, nemojte toj osobi to zamjeriti, već radije podijelite s njom kako se osjećate kada od nje čujete neke od spomenutih fraza (primjerice, korištenjem ja-poruka). Time ćete kod osobe osvijestiti kako njena reakcija utječe na vas, odnosno koje osjećaje i misli u vama takav odgovor budi te zašto vam zapravo ne pomaže.

 

Razlika između optimizma i toksične pozitivnosti

Dokazano je kako optimizam doprinosi boljem zdravlju i svakodnevnom funkcioniranju4, a moguće ga je naučiti. Optimizam na prvi pogled izražava istu misao kao i rečenice Poslije kiše dolazi sunce ili Ma sve će to proći, no one češće naglašavaju negativnu stranu pozitivnosti, a ne optimizam. Kada takve i slične misli prenesemo nekome tko se suočava s problemom koji mu donosi brige, one mogu probuditi osjećaj da ne čujemo kako se druga osoba osjeća ili da smatramo kako bi ona te svoje osjećaje trebala zanemariti. Ono što razlikuje toksičnu pozitivnost i optimizam je to što optimizam nikada ne isključuje neugodne emocije te ne nalaže da bismo trebali ostati sretni bez obzira na okolnosti, već da i uz prisutnost emocija kao što su tuga i beznađe možemo pokušati vjerovati da zbog našeg djelovanja situacija neće zauvijek ostati onakva kakva je u tom trenutku.¹ Zbog toga je u redu prisjetiti se da poslije kiše dolazi sunce, dokle god ne ignoriramo da trenutno ipak pada kiša.

 

Ponekad se možemo susresti sa situacijom u kojoj drugi ne razumiju kako se osjećamo i ne mogu nam pružiti podršku ili nas saslušati. Ako želite s nekime podijeliti svoje osjećaje i tegobe s kojima se suočavate, slobodno nam se obratite na [email protected].

 

Za kako si? napisala Matea Gugo, univ. bacc. psych.

 


Literatura

¹ Sokal, L., Eblie Trudel, L. i Babb, J. (2020, 30. listopada). It’s okay to be okay too. Why calling out teachers’ “toxic positivity” may backfire. Education Canada. https://www.edcan.ca/articles/its-ok-to-be-ok-too/

² Quintero, S. i Long, J. (2019). Toxic Positivity: The Dark Side of Positive Vibes. The Psychology Group Fort Lauderdale. https://thepsychologygroup.com/toxic-positivity/

³ Reeve, J. (2010). Razumijevanje emocija i motivacije. Naklada Slap.

4 Conversano, C., Rotondo, A., Lensi, E., Della Vista, O., Arpone, F. i Reda, M. A. (2010). Optimism and its impact on mental and physical well-being. Clinical practice and epidemiology in mental health, 6, 25-29.