Site Loader

Školski psiholozi stručnjaci su koji potiču intelektualni, emocionalni i socijalni razvoj učenika. Njihov se rad usmjerava na pružanje pomoći učenicima da što kvalitetnije razvijaju svoje potencijale, unapređuju i održavaju svoje psihičko zdravlje, imaju kvalitetnije odnose s drugima te da primjereno svojim sposobnostima i interesima donose odluke vezane za nastavak obrazovanja i budućeg zvanja¹. Uz to, školski psiholozi surađuju s učiteljima i roditeljima u svrhu poboljšanja statusa djeteta. Ove ciljeve ostvaruju²:

  • Utvrđivanjem statusa učenika i okoline. Psiholozi pomoću svojih vještina i znanja mjere te procjenjuju razne karakteristike učenika, kao što su njihov emocionalni i intelektualni razvoj, osobine ličnosti, socijalne vještine i obrasci ponašanja, akademske sposobnosti, sklonost učenju i posebne potrebe. Slično tako prate i karakteristike obrazovne okoline te školske klime kako bi procijenili postoji li potreba za intervencijama. Primjerice, školski psiholog može provesti grupno testiranje za identificiranje nadarenih učenika kako bi se osmislio program dodatne nastave jer primjećuje da je dijelu učenika na nastavi dosadno.
  • Savjetovanjem. Psihosocijalno savjetovanje proces je u kojemu stručnjaci pomažu korisnicima da istraže svoje misli i osjećaje kako bi promijenili svoje ponašanje, ostvarili svoje ciljeve ili općenito bolje funkcionirali³. Ono ne mora biti vezano samo za teškoće, već se koristi za pomaganje učenicima da unaprijede svoje učenje, postignuće i psihičko zdravlje. Školski psiholog savjetovanje može provoditi individualno ili grupno, s učenicima, roditeljima, učiteljima ili drugim osobama. U slučaju kada savjetovanje provodi s učiteljima, roditeljima i ostalim stručnjacima, pomaže im da bolje razumiju djetetove razvojne potrebe. Školski je psiholog saveznik učenika i brine o tome što je za njih najbolje.
  • Edukacijom. Jedan je od glavnih ciljeva edukacije usmjeravanje roditelja i učitelja na dobrobit učenika kroz poučavanje o razvoju djeteta, psihičkom zdravlju, rizičnom ponašanju, posebnim potrebama, strategijama učenja i poučavanja te pozitivnim vještinama roditeljstva i discipliniranja. Budući da mnoge roditelje brine ideja da im dijete ide pričati sa psihologom, rano u školovanju psiholog treba educirati roditelje o svrsi i ulozi školskog psihologa u obrazovanju kako bi se uspostavio odnos povjerenja te kako bi se smanjila stigma oko rada sa stručnjakom za psihičko zdravlje.
  • Prevencijom. Školski psiholog kreira sigurnu i podržavajuću okolinu za učenje koja uvažava različitosti. Također planira i provodi programe kojima se potiče pozitivan odnos među učenicima i s odraslim osobama te programe kojima se pokušava smanjiti vjerojatnost pojave različitih teškoća kod učenika. Razvojem osobnih i socijalnih vještina te promjenom školske okoline psiholog cilja osnažiti zaštitne faktore poput djetetovog samopoštovanja i odnosa s roditeljima te smanjiti rizične faktore za pojavu problema. Prevencija se može provoditi na razini cijele škole, na razini pojedinaca koji pokazuju rizične faktore za razvoj određenih problema ili na razini pojedinaca koji već imaju neke teškoće. Preventivna mjera može biti npr. održavanje radionice usmjerene na razvoj samopoštovanja kod svih učenika.
  • Intervencijama. Školski psiholog različitim postupcima nastoji ublažiti ili razriješiti već prisutne teškoće s djecom, obiteljima, učiteljima i osobljem škole te djelovati na krizne situacije. Primjer intervencije bio bi provođenje grupnih radionica o vršnjačkom nasilju i njegovim posljedicama nakon primijećenog porasta cyberbullyinga među učenicima. Intervencije se mogu provoditi individualno, grupno ili na razini škole, a najčešće su vezane za poboljšanje uvjeta i vještina učenja, socijalnih i komunikacijskih vještina te individualizaciju poučavanja za učenike s posebnim potrebama.
  • Skrbi za psihičko zdravlje. Školski psiholog usmjerava učenike, učitelje i roditelje kako da poboljšaju psihičko zdravlje učenika. To uključuje promoviranje tema koje su važne za psihičko zdravlje, pružanje savjetovanja i podrške, uvođenje postupaka koji bi mogli štititi psihičko zdravlje učenika poput trijaže u rizičnoj razvojnoj dobi te suradnju s drugim stručnjacima u područjima psihičke, zdravstvene i socijalne skrbi. Jedna od zadaća školskog psihologa je kod učitelja i roditelja, ali i u školskom sustavu općenito, promovirati brigu o psihičkom zdravlju koje je nažalost često zanemareno.
  • Zastupanjem interesa učenika. Jedan od zadataka školskog psihologa je zastupanje interesa djeteta i učenika pri provođenju pravnih i socijalno-zaštitnih mjera, kao i pri formiranju obrazovne reforme te prevencijskih programa. To čini upozoravanjem na pravne propise i etička pravila važna za dobrobit učenika, kao i reagiranjem na povredu tih prava.
  • Istraživanjem i razvijanjem programa. Školski psiholog provodi, evaluira i razvija znanstveno utemeljene programe i strategije. Također provodi terenska istraživanja i pomaže u općim promjenama te restrukturiranju škole.

 

Ako su u mogućnosti, psiholozi u svom radu surađuju s drugim stručnjacima važnim za odgojno-obrazovni rad, poput pedagoga, stručnjaka edukacijsko-rehabilitacijskog profila i socijalnih radnika. Idealno bi bilo u školama imati timove sastavljene od svih spomenutih struka kako bi pristup učenicima bio što sveobuhvatniji.

Sada kada smo se bolje upoznali s radom školskih psihologa, možemo pogledati i kako se taj rad mijenja u vrijeme pandemije. U tu smo svrhu proveli intervju sa školskom psihologinjom Gimnazije Sesvete, Sonjom Jordanić Golub, koji možete pročitati ovdje.

Ako nam se želite javiti vezano za ovu ili bilo koju drugu temu, naš vam je sandučić otvoren na [email protected].

 


Literatura

¹ Hrvatska psihološka komora. Standardi rada školskog psihologa. http://www.psiholoska-komora.hr/53.

² Vizek Vidović, V. (2009). Prema profesionalnom kompetencijskom profilu školskih psihologa u RH. https://www.google.com/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=&cad=rja&uact=8&ved=2ahUKEwi8k-bx1IHtAhWstIsKHb4rCV8QFjAAegQIAxAC&url=http%3A%2F%2Fwww.azoo.hr%2Fimages%2Fstories%2Fdokumenti%2FV_Vizek-Vidovic-Kompetencije.ppt&usg=AOvVaw2PIbZMNKJVru1x6FKJNqLa.

³ Sommers-Flanagan, J., Sommers-Flanagan, R., Baldridge, M. J. i Murray, K. W. (Suradnici). (2012). Counseling and psychotherapy theories in context and practice: Skills, strategies, and techniques (drugo izdanje). John Wiley & Sons Inc.

 

Post Author: kako si?