Neovisno o tome jesu li mali ili veliki, jesu li to pametni telefoni u našim rukama ili televizori skriveni u kutovima kafića, ekrani svojim živahnim bojama i brzim izmjenama svjetala primamljuju poglede i pažnju – kako odraslih, tako i onih najmlađih. Nalazi istraživanja na našem području pokazuju da gotovo svako dijete predškolske dobi može samostalno uključiti željeni uređaj, pretražiti internet i odabrati što želi gledati.¹ Djeca i mladi danas i ne znaju za svijet bez interneta i različitih elektroničkih uređaja. Upoznati su s njima od najranije dobi, stoga nije čudno da roditelji ponekad koriste crtiće i slične sadržaje kako bi pokušali umiriti uplakano ili razdražljivo dijete, pridobiti ga da pojede obrok, zabaviti ga ili tako dobiti vrijeme kako bi se posvetili drugim obvezama. Tada šareni zaslon na neko vrijeme zamijeni dudu, tetu čuvalicu, igračke… Na vrijeme provedeno pred zaslonima često se gleda s negodovanjem, no kako oni zaista utječu na dječji razvoj i dobrobit?

 

Sadržaji iza ekrana – prednosti i mane

Na prvu se može zaključiti da ekrani nisu zdravi za dijete: pobuđujući podražaji u obliku šarenih, brzo izmjenjujućih slika mogu biti preplavljujući za djetetov živčani sustav i umoriti ga, dok svjetlost zaslona utječe na proizvodnju hormona zaduženog za spavanje i može nepovoljno utjecati na ritam spavanja.² Međutim, postoje i pozitivni učinci vremena provedenog uz ekrane. Mnoge aplikacije, igre i edukativni sadržaji osmišljeni su kako bi dijete uz njihovu pomoć učilo brojeve, slova i boje, pa čak i kako prepoznati osjećaje.² Kod dvogodišnjaka i starije djece takvi edukativni materijali mogu pomoći u bržem i lakšem učenju i upijanju znanja iz okoline.² Naravno, to ne znači da je dovoljno pustiti dijete da satima gleda edukativni crtić, već je važno voditi računa o djetetovoj dobi, razvoju i mogućnostima.

Važno je naglasiti da je kod starije djece i adolescenata internet danas postao jedan od ključnih načina socijaliziranja. Osim druženja u školi i vani, djeca svoje vrijeme s prijateljima provode i u online prostoru – dopisuju se, dijele zabavne i smiješne sadržaje i na različite načine zadovoljavaju svoju potrebu za društvom i pripadanjem. Kod nekih se prijateljstava javlja još veća bliskost ako uz druženje uživo svoj odnos produbljuju razgovorima preko društvenih mreža jer se, skriveni iza ekrana i tipkovnice, mnogi ohrabre i lakše razgovaraju o teškim i ranjivim temama.² No, anonimnost i činjenica da ne mogu uživo vidjeti kako njihovo ponašanje utječe na druge kod nekih može dovesti i do osjećaja neustrašivosti te ih potaknuti da se ponašaju nasilno i neprimjereno.²^,³ Vrijeme provedeno uz društvene mreže i medije u većim količinama može negativno utjecati i na psihičko zdravlje djeteta pri čemu se mogu javiti poteškoće sa spavanjem, sniženo raspoloženje, opterećenost izgledom i teškoće sa slikom o tijelu, a slike i snimke prijatelja koji se druže dok dijete nije s njima kod njega može probuditi i strah od propuštanja.⁴

U kontekstu korištenja ekrana posebnu pažnju plijene i videoigre. One se često spominju u negativnom svjetlu zbog mogućeg nasilnog sadržaja koji zaista može dijete učiniti sklonijim agresivnom ponašanju, no mnoge igre mogu imati i pozitivan utjecaj na razvoj sposobnosti djeteta.³ Igre koje od igrača traže promišljanje o načinima kako ostvariti određeni cilj, savladati izazov ili surađivati s drugima kod igrača pospješuju razvoj vještina logičkog razmišljanja, rješavanja problema, suradničkog ponašanja, ali i nošenja s neuspjehom.²^,³ Još neke od prednosti igranja videoigara su veća sposobnost održavanja pažnje i koordinacije pokreta, jačanje koncentracije i brzine te bolje snalaženje u prostoru.²^,³ Više o učincima videoigara na kognitivne sposobnosti pisale su kolegice iz Zagrebačkog psihološkog društva.

Ne zaboravimo da djeca mogu (a nerijetko i moraju) ekrane koristiti za školu – napisati ili predati domaću zadaću, istražiti literaturu za grupni zadatak ili naći dodatne resurse za bolje razumijevanje gradiva. Dodatno, na internetu svako dijete može nahraniti i razvijati svoju znatiželju. Od pokusa, edukativnih videa i članaka do vježbi i zadataka, djeca imaju priliku učiti i razvijati različita znanja i vještine, kao i probuditi interese u područjima za koja bez interneta možda ne bi ni čula. Ekrani su na mnoge načine postali koristan dio svakodnevice i može ih biti teško izbjegavati, no ipak se predlažu određena ograničenja.

 

Koliko je vremena pred ekranima prihvatljivo?

Različiti stručnjaci predlažu postavljanje različitih vremenskih ograničenja korištenja ekrana, najčešće ovisno o starosti djeteta. Prema Centru za sigurniji internet preporuke su sljedeće:³

Lakše je reći nego provesti u djelo pa tako u Hrvatskoj oko 60 % predškolaraca radnim danom provodi više od dva sata pred ekranima, a u dobi od šest i više godina to čini čak 71 % djece.¹ Budući da je nemoguće potpuno ukloniti zaslone iz života djece, mnogi stručnjaci počinju stavljati naglasak na kvalitetu sadržaja na ekranu, a manje se usmjeravati na vrijeme provedeno pred njim. Primjerice, iako je poželjno izbjegavati ekrane do starosti od 18 mjeseci, Američka akademija dječje i adolescentske psihijatrije dodaje da je u redu popustiti ako su u pitanju videopozivi s bakama i djedovima ili drugim bliskim članovima obitelji.⁴

Kako bi se osiguralo da je vrijeme pred ekranom kvalitetno provedeno, važno je da roditelji vode računa o tome što njihovo dijete gleda, istražuju i biraju sadržaje koji bi mogli biti korisni i poučni te da s djetetom razgovaraju o temama obrađenim u videima, njihovim stavovima i promišljanjima.²^,³ Uloga roditelja neizmjerno je važna jer je upravo njihov angažman i interakcija sa sadržajem ključna kako bi dijete od tog sadržaja imalo koristi.²^,³ Roditelji su važni i za sprječavanje neželjenih online interakcija. Neke od najvećih opasnosti interneta uključuju kontakt s nepoznatim osobama koje se mogu lažno predstavljati i poticati dijete da dijeli privatne informacije. Moguće je naići i na sadržaje neprimjerene za dob, poput nasilnih ili seksualiziranih sadržaja. Važno je s djetetom razgovarati o sigurnosti na internetu i o tome kako se može zaštititi te koji sadržaji jesu ili nisu primjereni. U poticanju i učenju djece kako sigurno koristiti internet može vam pomoći stranica Medijska pismenost.

Kako procijeniti provodi li dijete previše vremena pred ekranima? Ako djetetu preostaje dovoljno vremena za spavanje, druženje, učenje i druge važne svakodnevne aktivnosti, ako se može odvojiti od ekrana tijekom druženja uživo te ako ne zanemaruje svoje potrebe i obveze, vjerojatno uspješno regulira vrijeme provedeno pred ekranom. Ako pak kod djeteta primijetite da je često umorno, da je zaredalo niže ocjene, da ga ne vesele aktivnosti i sadržaji koji su mu prije bili dragi, ako kad ga pitate za prijatelje imate osjećaj da ih je sve manje, ako ga sve češće vidite pred ekranom, postaje iritabilno ili ima intenzivne emocionalne reakcije kada mu se oduzme uređaj, to mogu biti znakovi da je vrijeme provedeno uz uređaje dulje od primjerenog.²^,³ Tada je važno s djetetom razgovarati i pokušati dokučiti što je u podlozi takvih promjena. Ponekad može biti teško reći je li u pitanju depresivnost, doživljavanje nasilja ili pretjerana zadubljenost u online svijet. U svakom je slučaju važno djetetu dati do znanja da nas njegovo ponašanje zabrinjava, saslušati ga i biti tu za njega. Ako se čini da je problem u korištenju ekrana, možete pokušati postepeno povećavati ograničenja i privikavati dijete na sve manje vremena uz ekrane. Preporuča se s djetetom raditi na regulaciji i izražavanju emocija, pružiti mu razumijevanje i pustiti ga da izrazi svoje osjećaje, ali mu i dati do znanja da postoje reakcije koje nisu prihvatljive. Također je poželjno birati zajedničke aktivnosti koje ne uključuju ekrane i nuditi djetetu alternativne načine kako provoditi slobodno vrijeme. U slučaju da vas djetetove reakcije, ponašanja i osjećaji zabrinjavaju, možete potražiti pomoć dječjeg psihologa.

Kako pak pokušati prevenirati nepovoljne posljedice i spriječiti prekomjerno vrijeme provedeno pred ekranima? Prije svega, budući da djeca uče o svijetu oponašajući uzore iz svoje okoline, budite dobar primjer i pokušajte koristiti ekrane što je manje moguće.⁴ Osim poticanja zajedničkih obiteljskih aktivnosti, poput igranja društvenih igara, razgovora i šetnji, pokušajte djeci ponuditi i zabavne aktivnosti, poput crtanja, čitanja i druženja.² Tijekom obroka držite uređaje ugašene i podalje od stola, a kad god primijetite da se uređaji poput televizora i računala ne koriste, ugasite ih.² Važno je napomenuti kako nije moguće potpuno ukloniti uređaje iz dječjeg života budući da se na taj način druže, uče i zabavljaju, stoga stroga ograničenja nisu poželjna niti korisna. Zajednički dogovor, pravila i razgovor o primjerenosti sadržaja i optimalnoj količini vremena pred zaslonima pomoći će vam da vaše dijete što savjesnije provodi vrijeme u online svijetu, a otvoren i topao odnos pomoći će da vam se obrati ako se susretne s neprimjerenim sadržajem ili doživi neugodna i neprikladna ponašanja.²^,³ Ako primjećujete promjene u ponašanju djeteta koje pripisujete korištenju elektroničkih uređaja, sumnjate na to da je dijete izloženo neprimjerenim sadržajima ili da je žrtva elektroničkog nasilja, važno je da se obratite stručnjacima. Na pitanja kako da vaše dijete što sigurnije koristi internet ili što učiniti u slučaju nasilja odgovore možete dobiti na liniji za pomoć Centra za sigurniji internet na broju 0800 606 606 (radnim danom 8 – 16 h).

 

Nema univerzalnog odgovora na pitanje što je prikladno za dijete, a odgovornost je roditelja da prati i procijeni što je za dijete primjereno. Iako nije moguće imati potpunu kontrolu nad time što dijete radi dok je zadubljeno u zaslon, otvoren razgovor o sadržajima kojima je izloženo, zajednički dogovor oko pravila i ograničenja korištenja uređaja, kao i poticanje djeteta da što više vremena provede u tjelesnoj aktivnosti, na svježem zraku, uz knjigu ili na bilo koji drugi način udaljeno od ekrana, djetetu može pomoći u razvijanju zdravije navike korištenja ekrana.

 

Za kako si? napisala Helena Vučković, mag. psych.

 

---

Literatura

¹ Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba (2017). Prvo nacionalno istraživanje o predškolskoj djeci pred malim ekranima (rezultati). https://www.poliklinika-djeca.hr/istrazivanja/prvo-nacionalno-istrazivanje-o-predskolskoj-djeci-pred-malim-ekranima/

² Brezinšćak, T., Španić, A. M. i Buljan Flander, G. (2018). Očiju uprtih u ekran: Izazovi odgoja i odrastanja uz suvremene tehnologije. U G. Buljan Flander (Ur.), Znanost i umjetnost odgoja: Praktični priručnik o suvremenom odgoju za roditelje i odgojitelje (str. 489-509). Naklada Geromar.

³ Centar za sigurniji internet. (2022). Siguran početak nove školske godine: Smjernice za stručnjake i roditelje – Djeca osnovnoškolskog uzrasta. Preuzeto s https://csi.hr/wp-content/uploads/2022/09/SIGURAN-POCETAK-NOVE-SKOLSKE-GODINE-osnovnoskolci.pdf

⁴ American Academy of Child & Adolescent Psychiatry. (2020). Screen Time and Children. Preuzeto s https://www.aacap.org/AACAP/Families_and_Youth/Facts_for_Families/FFF-Guide/Children-And-Watching-TV-054.aspx