Site Loader

Depresivni poremećaji najraširenija su vrsta psihičkih poremećaja u svijetu, a procjenjuje se da od njih boluje oko 4.4% svjetske1 te oko 5% hrvatske populacije2. Depresija ne utječe samo na kvalitetu života osoba koje se s njom suočavaju, već i na kvalitetu života njihovih bližnjih. Neki su od simptoma depresije povučenost u sebe, manjak energije te sniženo raspoloženje koji su usko povezani s kvalitetom odnosa s drugima. Na primjer, osobe s depresivnim poremećajem mogu osjećati manjak motivacije za sudjelovanjem u zajedničkim aktivnostima koje su im prije bile ugodne, a ponekad im već i samo ustajanje iz kreveta može predstavljati izazov. Manjak libida, smanjeno emocionalno otkrivanje i apatija mogu narušiti kvalitetu njihovih intimnih odnosa3.

Briga za depresivnog člana obitelji, prijatelja ili partnera može biti izazovna i iscrpljujuća, a put k oporavku obilježavaju usponi i padovi. Iako im naša ljubav i podrška mogu puno značiti tijekom oporavka, ne možemo samostalno izliječiti tuđu depresiju. Nitko nije odgovoran za nastanak ili trajanje depresije, a ne možemo biti odgovorni niti za oporavak voljene osobe od nje. Najvažniji korak prema izlječenju jest motiviranost pojedinca za traženje profesionalne pomoći, a s obzirom na prirodu depresije, to je često izazovan pothvat. Stoga je važno pružiti voljenoj osobi ljubav i podršku kakva joj je potrebna kako bi potražila stručnu pomoć i kako bi se uspješno oporavila. U tome vam mogu pomoći sljedeća tri koraka.

 

1. Komunikacija.

Depresija je povezana s negativnom slikom pojedinaca o sebi, svijetu i budućnosti4 – osobe s depresijom često sebe vide kao bezvrijedne ili nesposobne, svijet smatraju nesretnim ili opasnim mjestom, a na budućnost gledaju crno i pesimistično. U razgovoru s voljenom osobom valja pripaziti kako reagiramo na izjave takvog sadržaja kako im ta vjerovanja ne bismo potvrdili ili kako ih ne bismo banalizirali. Primjerice, možda dobronamjerno možemo reći Pokušaj stvari gledati malo pozitivnije, no to se može protumačiti kao manjak razumijevanja, umanjivanje i banaliziranje teškoća te usmjeravanje na nedostatke osobe (kao da smatramo da je osoba kriva što previše negativno gleda na stvari). Kvalitetna komunikacija uključuje reflektiranje (izricanje osjećaja koje smo prepoznali kod osobe) i aktivno slušanje (pokazivanje motivacije da stvarno razumijemo kako se osoba osjeća i što želi reći). Vi voljenoj osobi niste i ne morate biti psihoterapeut da biste joj bili dobra podrška. Drugim riječima, ne morate nuditi rješenja niti uvijek znati što reći, dovoljno je da osobu saslušate i pokažete joj da ste tu za nju. Pripremili smo neke primjere nepoželjnih i poželjnih odgovora na rečenice koje se često mogu pojaviti u razgovoru s osobom koja ima depresiju.

 

Primjeri nepodržavajuće i podržavajuće komunikacije s voljenom osobom koja boluje od depresije5.

 

2. Pomaganje ili odmaganje?

Voljenoj osobi također možete pružiti pomoć tako da je nježno ohrabrujete u koracima koje radi s ciljem poboljšanja svojeg stanja, kako biste je potaknuli da nastavi s takvim ponašanjem. Ipak, tanka je granica između ohrabrivanja i produbljivanja depresije te je važno osvijestiti do koje je mjere osobi potrebno pomoći. Primjerice, možda možemo osjećati potrebu biti tu za svoju voljenu osobu koliko god je to moguće i nastojati joj olakšavati svakodnevicu tako da preuzimamo njezine obveze i zadatke. Iako to radimo iz najbolje namjere, na taj joj način možemo oduzeti mogućnost da se izbori za sebe i preuzme kontrolu nad svojim izazovima, čineći je još pasivnijom.

Suprotno tome je bihevioralna aktivacija, jedna od najuspješnijih metoda koje se koriste u liječenju depresivnih poremećaja, a koja se bazira na poticanju aktivnosti osobe čime se jača njezin osjećaj kompetentnosti u nošenju s izazovima6. Naime, osoba koja je depresivna često se može povući u sebe, ne ulaziti u različite situacije i ne tražiti društvo drugih, što može produbiti njezinu depresiju jer uklanja mogućnost da osoba osjeti ispunjenost i zadovoljstvo. U metodi bihevioralne aktivacije fokus je na poticanju osobe da se postepeno uključi u svakodnevne aktivnosti – ne samo zbog produktivnosti već i zbog stvaranja prilika u kojima će se osjećati stimulirano i zadovoljno, što depresija često onemogućava. Iz tog je razloga potrebno pustiti voljenu osobu da prvo sama pokuša obaviti svoje obveze i zadatke koliko je to moguće, umjesto da vi to napravite umjesto nje (bez obzira na to što to činite iz najbolje namjere). Naravno, to nikako ne znači da treba zapostaviti voljenu osobu, no ipak je važno osvijestiti vrijednost samostalnog obavljanj svakodnevnih aktivnosti. Ako vas zanima više o bihevioralnoj aktivaciji, na engleskom jeziku možete pročitati više o njoj na ovoj poveznici.

 

3. Poticanje na profesionalnu pomoć.

Depresija je poremećaj koji zahtijeva pomoć stručnjaka psihičkog zdravlja. S obzirom na to da depresija osobu može učiniti nemotiviranom, umornom i sniženog raspoloženja, može biti izazovno potražiti pomoć te istraživanja predviđaju da ju manje od 30% ljudi kojima je ona potrebna uistinu potraži7. Punoljetne osobe zakonski su obvezane samostalno donositi odluke koje su povezane s njihovim životom, a u to je uključena i odluka o traženju zdravstvene pomoći. To znači da mi ne možemo i ne smijemo donositi odluke oko toga hoće li naša voljena osoba zatražiti pomoć, kada će to učiniti i koju će vrstu pomoći potražiti. Ono što možemo jest pokušati stvoriti ugodnu i povjerljivu klimu za otvoren razgovor i pružanje podrške s ciljem poticanja osobe na traženje stručne pomoći. Pritom pokušajte ponuditi konkretne aktivnosti koje možete obaviti, poput Nazvat ću našu liječnicu opće prakse, Odvest ću te do savjetovališta, ili Potražit ću stručnjaka koji će ti pomoći. Kod traženja stručnjaka ili poticanja voljene osobe na traženje stručne pomoći možete se javiti i nama kako bismo vam pomogli u tom procesu.

 

Osim navedenog, izrazito je važno pobrinuti se i za sebe i vlastitu dobrobit. Više o važnosti brige o sebi, kako zbog vas samih, tako i zbog svog bližnjeg koji se nosi s depresijom, možete pročitati u našem sljedećem članku. Ako sumnjate na to da pokazujete znakove depresije ili da to čine vaši bližnji, ili vam je potrebna dodatna podrška, možete nam se javiti na [email protected]. Kroz ovo ne morate prolaziti sami.

Ako vaša voljena osoba pokazuje naznake ili ima suicidalne misli ili namjere, potaknite je da se obrati Centru za krizna stanja i prevenciju suicida (KBC Rebro, Kišpatićeva 12) na telefon 01 2376 335 (0-24h) ili uživo (8-20h).

 


Literatura

1 Svjetska zdravstvena organizacija (WHO). (1994). Međunarodna klasifikacija bolesti i srodnih zdravstvenih problema: MKB-10 – deseta revizija. Medicinska naklada.

2 Odjel za mentalne poremećaje. (10. rujna 2020). Mentalni poremećaji u Hrvatskoj. Hrvatski zavod za javno zdravstvo. https://www.hzjz.hr/sluzba-epidemiologija-prevencija-nezaraznih-bolesti/odjel-za-mentalne-poremecaje/

3 Sharabi, L. L., Delaney, A. L. i Knobloch, L. K. (2015). In their own words: How clinical depression affects romantic relationships. Journal of Social and Personal Relationships, 33(4), 421–448.

4 Beck, A. T., Rush, A. J., Shaw, B. F. i Emery, G. (1987). Cognitive Therapy of Depression. Guilford Press.

5 Golant, M. i Golant, S. (1997). What to do when someone you love is depressed (drugo izdanje). Henry Holt and Company.

6 Richards, D. A., Ekers, D., McMillan, D., Taylor, R. S., Byford, S., Warren, F. C., Barrett, B., Farrand, P. A., Gilbody, S., Kuyken, W., O’Mahen, H., Watkins, E. R., Wright, K. A., Hollon, S. D., Reed, N., Rhodes, S., Fletcher, E. i Finning, K. (2016). Cost and Outcome of Behavioural Activation versus Cognitive Behavioural Therapy for Depression (COBRA): a randomised, controlled, non-inferiority trial. Lancet, 388, 871–880.

7 Olfson M., Blanco C. i Marcus S. C. (2016). Treatment of Adult Depression in the United States. JAMA Intern Med, 176(10), 1482–1491.

Post Author: kako si?