Site Loader

„Posebna je vrsta boli, zanosa, usamljenosti i terora dio ovakve ludosti. Kada si visoko, osjećaj je silan. Ideje i osjećaji brzi su i učestali poput zvijezda padalica, a ti ih pratiš dok ne pronađeš one bolje i one koje sjaje jače. Sramežljivost nestaje, prave riječi i geste odjednom su tu, a sposobnost oduševljavanja drugih osjećaš sigurnim pothvatom. Postoje zanimljivosti u nezanimljivim ljudima. Senzualnost te prodire te je zavesti nekog ili biti zaveden neodoljiva želja. Osjećaji lakoće, intenziteta, moći, dobrobiti, financijske svemoći i euforije prožimaju tvoju srž. Ipak nekako, negdje, ovo se promijeni. Brze ideje su prebrze i prebrojne; nadmoćna zbunjenost zamijeni jasnoću. Sjećanja nestaju. Humor i prijateljska lica zamijenjena su strahom i brigom. Sve što je prethodno išlo svojim tokom, odjednom prkosi struji – osjećaš se razdražljivo, ljutito, prestrašeno, nekontrolirano i potpuno zaglavljeno u crnim špiljama svoga uma. Nikad nisi ni znao da su te špilje tamo. Ovome nema kraja – jer ludilo tvori vlastitu stvarnost.“ — Kay Redfield Jamison, An Unquiet Mind: A Memoir of Moods and Madness

Svi imamo iskustva promjene raspoloženja uslijed raznih životnih događaja, no nekim osobama raspoloženje fluktuira bez očitog uzroka te mnogo više nego je to uobičajeno. Takva se osoba u jednom trenutku može osjećati sigurno u sebe, misliti da je suđena za velike stvari, pucajući od preplavljujuće euforije svega što budućnost nosi (manična faza), dok je već za tjedan dana može preplaviti osjećaj bespomoćnosti i izgubljenosti, a one velike stvari mogu se učiniti malenima i beznačajnima (depresivna faza). Moguće je kako u podlozi ovakvog faznog doživljavanja sebe i svijeta oko sebe, s jedne strane optimističnog i ekstatičnog, a s druge strane pesimističnog i duboko tužnog, stoji bipolarni afektivni poremećaj.

 

Glavno su obilježje bipolarnog afektivnog poremećaja (BAP) ekstremne promjene raspoloženja – izmjenjuju se epizode sniženog i povišenog raspoloženja te stanja tzv. eutimije (kada je raspoloženje „uobičajeno“). Ove su izmjene individualne za svaku oboljelu osobu – kod nekih se može opaziti više depresivnih faza koje slijedi jedna manična, a kod drugih se događa obratno1. Iako je BAP prvenstveno poremećaj raspoloženja, simptomi se očituju i u razini energije, prosudbi, pamćenju, koncentraciji, apetitu, obrascima spavanja, seksualnom nagonu te samopouzdanju osobe. BAP je manje učestao od depresije, a pojavljuje se u 1% populacije. Prosječna dob prvog pojavljivanja je oko 30. godine te podjednako često pogađa muškarce i žene. Očekuje se kako će više od polovine ljudi koji dožive epizodu BAP-a razviti kronično stanje koje se očituje u četiri ili više ponavljajućih epizoda3. Uslijed navedenih promjena često je značajno narušena svakodnevna funkcionalnost i dobrobit osobe, zbog čega je bitno na vrijeme prepoznati znakove BAP-a i osigurati odgovarajući tretman.

Razlikujemo bipolarni poremećaj tipa I i II, ovisno o tome izmjenjuje li se depresivna faza s maničnom (tip I) ili hipomaničnom (tip II). Hipomanija je manija blažeg intenziteta. Ove faze u BAP-u uobičajeno traju po više tjedana ili mjeseci. Ako se one izmjenjuju brže, moguće je da se radi o brzoizmjenjujućem bipolarnom afektivnom poremećaju (BIBAP) tijekom kojeg simptomi često pokazuju veći intenzitet u usporedbi s BAP-om2. Ciklotimija ili ciklotimni poremećaj odnosi se na kroničnu promjenjivost raspoloženja koja uključuje depresivna stanja i blaže povišeno raspoloženje – sami simptomi slični su simptomima BAP-a tip II, ali s manje izraženim depresivnim simptomima. Ipak, oni mogu značajno narušavati svakodnevno funkcioniranje osobe1.

Usporedba intenziteta izmjena raspoloženja kod različitih tipova BAP-a.

 

Depresivne faze BAP-a nastaju postupno te obično imaju obilježja velike depresivne epizode. O tome koji su simptomi te kako prepoznati depresivni poremećaj raspoloženja ili depresivnu epizodu možete pročitati ovdje.

Ivan posljednjih tjedan dana osjeća da iz dana u dan njegovo raspoloženje i volja za ustajanjem iz kreveta sve više opadaju. Osjeća se tjelesno iscrpljeno i umorno, iako često i ne napušta svoju sobu u studentskom domu. Nema teka i, iako ga je cimer htio razveseliti njegovim omiljenim jelom, ne uspijeva uživati u njemu. Osjeća se nervozno, ali ne može odrediti izvor svoje nelagode. S vremenom prestaje pohađati fakultet zbog dojma manjka smisla i koristi njegovog truda. Život mu se čini ispraznim, a njegovi napori uzaludni.

Manija se odnosi na emocionalno stanje intenzivnog, ali neutemeljenog zanosa. Manične faze nastupaju naglo, a mogu se očitovati u1,2,3:

  • smanjenom potrebom za snom;
  • povišenom raspoloženju koje može biti euforično ili razdražljivo;
  • nižoj toleranciji na frustraciju;
  • psihomotornoj ubrzanosti ili hiperaktivnosti;
  • ubrzanom, ponekad nerazumljivom govoru;
  • ubrzanom toku misli, mnoštvu ideja i „bijegu“ ideja (uslijed velikog broja asocijacija veze između misli oslabljuju i ne dolazi do konačnog izlaganja originalne misli);
  • sumanutim mislima (zablude koje se ne mogu razuvjeriti, npr. tzv. ideje veličine, poput toga da osoba vjeruje kako je „božji glasnik“);
  • nekritičnosti prema vlastitom stanju (osoba nema uvid u svoje stanje i smatra kako je s njom sve u redu, zbog čega često ne želi potražiti pomoć te odbija terapiju).

Nakon poduže depresivne epizode, s dolaskom toplijeg vremena, Ivan se jednog jutra počinje osjećati bolje – osjeća kako mu se vraća energija i samopouzdanje te postaje entuzijastičan oko svega što budućnost nosi. Tog dana Ivan odluči isprobati rade li svi protupožarni alarmi u studentskom domu aktivirajući ih, objašnjavajući kako je požar vrlo opasna stvar s kojom se ne treba igrati. Odlučio je promijeniti smjer studija s matematike na filozofiju, ima smanjenu potrebu za snom i s prijateljima često do dugo u noć priča o svom postojanju i stvarnosti. Uvjeren je u revolucionarnost svojih ideja te misli kako je na rubu otkrića koje će promijeniti smjer filozofskog diskursa. Uz ovo, pokazuje veći broj rizičnih ponašanja poput pretjerane konzumacije alkohola i seksualno rizičnog ponašanja netipičnog za njega.

Hipomanija je obilježena povišenim raspoloženjem, energijom i aktivnosti. Često je prisutna povećana društvenost i razgovorljivost, smanjena je potreba za spavanjem te su promjene slične onima karakterističnima za maniju u slabijem intenzitetu, zbog čega stanje hipomanije manje narušava funkcionalnost osobe od maničnog stanja.

Bitno je naglasiti kako je rizik za pokušaj suicida kod BAP-a tipa II sličan ili čak i viši nego kod tipa I4. Oba se stanja očituju slično u depresivnoj fazi, no BAP tipa I obilježen je većim rastom raspoloženja u maničnoj fazi. Iako bismo mogli očekivati kako je rizik za suicid osoba s BAP-om najviši tijekom depresivne faze, pokazuje se da je kritično razdoblje upravo izlazak iz depresivne faze i poboljšanje raspoloženja. Zato ovo stanje treba shvatiti ozbiljno te raditi na prevenciji suicida i povećanju kvalitete života.

 

Što učiniti ako sumnjam na bipolarni poremećaj?

Kako bi osobi bio dijagnosticiran BAP, potrebna je dugotrajna analiza obrazaca njenog doživljavanja i ponašanja3. Jedan od razloga tome je što osoba s bipolarnim poremećajem u depresivnoj fazi ima iste simptome kao i osoba s velikim depresivnim poremećajem. Uslijed toga bitno je nadzirati svoje stanje kroz dulji vremenski period kako bi se moglo uočiti postoje li i manične faze ili se radi o „čistom“ depresivnom poremećaju, odnosno unipolarnoj depresiji. Jedna takva metoda je vođenje dnevnika u koji osoba može svakodnevno navoditi glavne emocije koje je osjećala, što misli o sebi i svijetu oko sebe, kako je provela dan i kako se fizički osjeća. Ovakav dnevnik može pružiti bolji uvid u vlastito stanje te olakšati uočavanje obrazaca raspoloženja. Postoje i brojne mobilne aplikacije za praćenje raspoloženja (npr. Moodily, MoodPanda, Daylio) koje mogu poslužiti kao brz i jednostavan način za bilježenje promjena u raspoloženju i vizualizaciju tih promjena u vremenu. Jedan od izazova u postavljanju dijagnoze BAP-a je i nekritičnost osobe prema stanju u kojem se nalazi. Ovo je samo jedan od razloga zašto je u proces dijagnostike i liječenja bitno uključiti bliske osobe. One mogu pomoći u davanju šire slike ponašanja oboljelog, socijalne potpore koja je izuzetno važna u depresivnoj fazi te nadziranja stanja u maničnoj fazi.

Za nošenje s BAP-om bitno je osigurati si određenu rutinu, s obzirom da neočekivani ili intenzivni stresori mogu dovesti do javljanja depresivne ili (hipo)manične epizode. Redovan san također je ključan u regulaciji raspoloženja – neprospavana noć u nekim slučajevima može biti okidač za ulazak u maničnu fazu5. Bipolarni poremećaji raspoloženja mogu se uspješno tretirati kombinacijom lijekova i psihoterapije6. Psihosocijalni tretmani imaju važnu ulogu u prepoznavanju obrazaca doživljavanja i ponašanja kod oboljelih, kao i u razumijevanju, prihvaćanju i kontroli emocionalnih stanja te donošenju odluka. U tretmanu BAP-a najuspješnije su kognitivno-bihevioralna terapija, terapija fokusirana na obitelj, interpersonalna i terapija socijalnog ritma te grupna psihoedukacija.

 

Ako kod sebe ili osobe u svojoj okolini prepoznajete neke od opisanih simptoma i znakova, pozivamo vas da nam se javite na [email protected]. S nama možete porazgovarati o tome kako se osjećate i što već sad možete poduzeti kako biste bili bolje, a zajedno možemo doći do toga koji je najbolji sljedeći korak za vas.

 


Literatura

1 Begić, D. (2014). Psihopatologija [drugo izdanje].Medicinska naklada.

2 Američka psihijatrijska udruga (2014). Dijagnostički i statistički priručnik za duševne poremećaje [peto izdanje]. Naklada Slap.

3 Davison, G. C. i Neale, J. M. (1999). Psihologija abnormalnog doživljavanja i ponašanja. Naklada Slap.

4 Novick, D. M., Swartz, H. A. i Frank, E. (2010). Suicide attempts in bipolar I and bipolar II disorder: a review and meta‐analysis of the evidence. Bipolar disorders, 12(1), 1-9.

5 Barbini, B., Bertelli, S., Colombo, C. i Smeraldi, E. (1996). Sleep loss, a possible factor in augmenting manic episodes. Psychiatry Research, 65(2), 121-125.

6 Jones, S. (2004). Psychotherapy of bipolar disorder: a review. Journal of Affective Disorders, 80(2-3), 101-114.

 

Post Author: kako si?