Site Loader

U 21. stoljeću dosada postaje sve rjeđi fenomen. Napredak tehnologije donio je brojne pogodnosti, tako da osoba uvijek ima nešto zanimljivo za raditi: može gledati nekoliko stotina programa na televiziji, surfati internetom, komunicirati s drugima preko društvenih mreža, gledati mnoštvo serija ili filmova… Mogućnosti su zaista brojne i pružaju neki izvor zabave za svakoga, dok istovremeno zahtijevaju gotovo minimalni angažman. Čini se da je današnjoj djeci manje dosadno nego prethodnim generacijama. Ako je zaista tako, je li to napredak?

 

Dosada je situacijski fenomen – ona proizlazi iz neuspješnog zaokupljanja pažnje u situacijama kada je ono čime se trenutno bavimo prelagano ili preteško. Budući da je usmjeravanje pažnje vještina koja se razvija s vremenom, djeca češće doživljavaju dosadu od odraslih, a to i otvorenije priznaju. Što se više razvijamo, to nam usmjeravanje pažnje bolje ide (do određene točke u razvoju) te se sve rjeđe dosađujemo. Ova povezanost ide i u suprotnom smjeru, odnosno dosada također pridonosi razvoju. Situacija dosade stavlja nove misaone zadatke pred osobu: Kako ispuniti vrijeme? Što učiniti da se izbjegne dosada? Kako promijeniti situaciju u kojoj nam je dosadno?

Nemojte osjećati krivnju kad vam djeca nemaju što raditi. Dosada je sastavni dio života i nema potrebe da je pokušavate u potpunosti izbjeći. Kada se dosađuju, djeca će sama sebi izmisliti neki zadatak koji će im zaokupiti pažnju – samo im treba dati vremena. Stoga pokušajte odoljeti porivu da dijete uvijek držite zaokupljenim i zabavljenim te dopustite da mu ponekad bude i dosadno. Dosade se ne treba bojati niti je izbjegavati, već treba na nju gledati kao na priliku jer djeci omogućuje da sama smisle aktivnosti koje žele ili trebaju raditi, kao i da nauče kako se nositi s dosadom kasnije u životu. Ovo su samo neke od pozitivnih strana dosade:

  • Razvija unutarnji svijet. Iz dosade se javljaju znatiželja, zaigranost, interes, samopouzdanje i upornost. Ironično, dosada pomaže djeci da odrastu u manje dosadne ljude.
  • Potiče kreativnost. Kada nam je dosadno, veća je vjerojatnost da ćemo isprobavati nove stvari, eksperimentirati ili sudjelovati u nečemu što inače ne bismo radili.
  • Pomaže djeci da otkriju tko su. Nestrukturirano slobodno vrijeme čini djecu samostalnijom u razmišljanju. Kada nisu zaokupljena nekim zadatkom, djeca preuzimaju inicijativu i često se pokaže da ne ovise o drugima ili o gotovim proizvodima kako bi se zabavila. Tako će se npr. igrati granama pretvarajući se da su mačevi, izrađivati praćke, bojati, raditi modne revije s jastučnicama i slično. Putem će saznati kakve ih igre zanimaju, što ih zabavlja, a što im ne odgovara.
  • Unapređuje psihološku dobrobit. Kad ne radimo ništa, naš mozak nastoji učiniti život zanimljivijim jer se „boji“ neaktivnosti. Stoga se u situacijama dosade često prisjećamo prošlih događaja iz života i dajemo im značenje ili razmišljamo o budućim planovima i namjerama. Razmišljanje o događajima, stvarima i osobama daje im veću težinu i smisao, zbog čega su osjećaj dosade i vrijeme koje provedemo dosađujući se važni za nalaženje smisla u životu. U skladu s time, kad je djeci dosadno, to im pomaže da nađu vrijednost u vlastitim iskustvima i razviju jedinstveni pogled na svijet, što ih čini psihički stabilnijima u budućnosti.
  • Dovodi do evaluacije ili postavljanja životnih ciljeva. Postavljanje ciljeva smanjuje dosadu jer dovodi do usmjerenog ponašanja koje se ne doživljava kao uzaludno (naspram prisilnih ponašanja koja nameću drugi, a koja se ne moraju doživljavati vrijednima).

Treba imati na umu da će prije nalaženja kreativnih rješenja djeca možda pribjegnuti prigovaranju ili plakanju zbog dosade. Ovo treba izdržati jer, ako roditelji reagiraju na plakanje, dijete će naučiti da plakanjem dobiva ono što želi. Također, iako će se djeca nakon nekog perioda dosađivanja početi sama zabavljati, roditeljska je uloga u tom procesu ipak važna. Poželjno je da provodite vrijeme s djecom, ali ne tako da ih zabavljate, već da ih usmjeravate. Pustite dijete da samoinicijativno osmisli i započne neku aktivnost. Koristeći pitanja i podpitanja te ciljani angažman pomažete djeci u razvijanju njihove kreativnosti i ličnosti. Pitajte ih što misle koje je omiljeno jelo njihovoj plišanoj životinji. Tražite da vam objasne što su nacrtali ili što namjeravaju napraviti s tim komadom kartona. Takvo je usmjeravanje djeci od velike koristi jer ona još nemaju bogato životno iskustvo iz kojega bi mogla izvlačiti ideje i inspiraciju za aktivnosti.

 

Najvažnija poruka ovog članka jest: Traćenje vremena nije uvijek potraćeno vrijeme. Mozak povremeno treba odmor od pretjerano nametljivog i stimulirajućeg svijeta u kojem se nalazi. Ako vam je u navigiranju tim svijetom potrebna podrška, slobodno nam se obratite na [email protected].

 

Post Author: kako si?