Site Loader

Karantena je mnogima neugodno iskustvo – odvojeni su od onih koje vole, dosadno im je, imaju osjećaj gubitka slobode (kako izbora, tako i kretanja), nesigurni su, prestrašeni i tjeskobni zbog neizvjesnosti pandemije… S druge strane, ima i onih koji su jedva dočekali ovu karantenu pa trenutno uživaju u svim onim stvarima za koje prije nisu imali vremena te provode vrijeme sa svojom obitelji. Nažalost, neki ne mogu uživati jer žive u disfunkcionalnoj obitelji, no ta tema zaslužuje zaseban članak. Ipak, većina nas se nalazi negdje između svih opisanih scenarija pa smo tako ponekad prestrašeni, ponekad uživamo u aktivnostima s ukućanima, nekada se s njima svađamo, a postoji i vrijeme kada ne znamo što bismo sa sobom. Ono što je zajedničko svima jest to da smo se našli u karanteni te da ćemo u njoj ostati još neko vrijeme.

Prije svega, želimo reći kako je ovo zanimljiva situacija u kojoj altruizam (djelovanje koje je usmjereno isključivo na dobrobit drugih) postaje „sebičan“ te samim time mnogo lakše ostvariv – čuvanjem sebe mi zapravo čuvamo ljude u svojoj okolini, pogotovo one koji pripadaju rizičnim skupinama. Kada vam bivanje u karanteni postane teško, sjetite se koliko dobroga zapravo činite – dok ste ispruženi na kauču, mogli biste se našaliti i reći si: Koliko dobroga činim ne čineći ništa. Pa ja zaslužujem Nobelovu nagradu! Šalu na stranu, nije baš da ne činimo ništa. Držeći se naputaka Kriznog stožera civilne zaštite zapravo činimo puno. No pitanje je kako ti naputci, ponajprije dugotrajna karantena o kojoj će ovdje biti riječi, utječu na naše psihičko zdravlje.

 

Trenutno, sve što se događa promatra se iz biomedicinske perspektive gdje je glavni cilj suzbiti epidemiju pa se pomalo zanemaruju njeni potencijalni dugotrajni efekti na psihičko zdravlje. Cilj sprječavanja zaraze jest plemenit cilj kojim se želi sačuvati cjelokupna populacija. Odlazak u dobrovoljnu karantenu jest jedan od učinkovitih načina ostvarivanja toga cilja, ali jednako je bitno osigurati mjere kojima će se, koliko je god to moguće, smanjiti negativni učinci karantene na psihičko zdravlje. Jednom kada najgore od epidemije prođe, neki će se ljudi morati nositi sa svakodnevicom u kojoj dodir i kontakt s drugim ljudima možda neće ulijevati sigurnost, već strah od povratka bolesti. Drugim riječima, bit će, ili već jesu, traumatizirani ovom situacijom.

Zbog toga su Crveni križ, Nastavni zavod za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“, Hrvatska psihološka komora i mnoge druge organizacije otvorile telefonske linije za pružanje psihosocijalne podrške. Mnogi su psiholozi također osjetili dužnost reagirati kako bi pomogli ljudima koji doživljavaju smetnje prilagodbe. I mi, članovi udruge kako si?, zajedno sa svojom mentoricom dajemo ono što znamo i možemo kako bismo sudjelovali u pružanju pomoći. Ako je sada u fokusu tjelesno zdravlje, psihičko će zdravlje svakako morati doći u fokus nakon što epidemija popusti, a stručnjaci psihičkog zdravlja bit će pripremljeni pomoći najbolje što znaju. Dobro je znati da se mi, kao ljudska vrsta, ne susrećemo prvi puta s epidemijom. I prije su se javljale različite zarazne bolesti u različitom opsegu s kojima smo se na kraju uvijek uspješno izborili. Prijašnja iskustva sa SARS-om, ebolom ili virusom H1N1 služe nam kao primjeri što treba, a što ne treba raditi kako bismo se uspješno nosili s karantenom i životom nakon nje.

 

Jedan od faktora koji može otežavati funkcioniranje tijekom i nakon karantene je njeno trajanje – što karantena duže traje, to su negativne posljedice na psihičko zdravlje veće. No, postoji nekoliko faktora koji ipak mogu umanjiti štetnost dugotrajne karantene. Isticanje zajedništva u borbi s epidemijom olakšava bivanje u karanteni. Iz socijalne psihologije poznato nam je da postojanje vanjske prijetnje povećava zajedništvo neke grupe. Danas je ta prijetnja novi koronavirus, a zajedništvo se ostvaruje čuvanjem sebe od zaraze – time se vraćamo na već spomenuti „sebični“ altruizam. Nadalje, štetnost karantene može se umanjiti i davanjem valjanih informacija. Ako su informacije izrečene na jasan i jednostavan način, uz naglašavanje važnosti dobrovoljne karantene, posljedice će biti manje nepovoljne. Stručnjaci unutar Kriznog stožera poduzimaju mnoge mjere te šalju različite naputke i informacije u javnost kako bi smanjili zbunjenost i neizvjesnost. Po mišljenju mnogih, zasad to čine iznimno dobro. No to ne znači da su sve informacije koje dolaze od Kriznog stožera jasne.

Mjera koja može izazvati zbunjenost jest ona o „socijalnoj distanci“. Određeni se broj ljudi boji izaći van iz svojih domova jer vani ljudi slobodno šeću. Uz strah se često javlja i ljutnja zbog mišljenja da se ljudi koji šeću vani ne pridržavaju mjere socijalne distance, a tako šire mogućnost zaraze i produljuju trajanje karantene. No, takav lanac zaključaka proizlazi iz katastrofiziranja i nije nužno točan. Zbog toga smatramo da bi mjeru socijalne distance bilo bolje zvati mjerom fizičke distance. To je mala, ali potencijalno značajna promjena u prenošenju poruke. S jedne strane, socijalno podrazumijeva društveno, a socijalno distanciranje podrazumijeva bivanje unutar svoja četiri zida i odvajanje od ljudi. Time se može stvoriti strah od ljudi i od bilo kakvog kontakta s ljudima, pa bio on i s udaljenosti od dva metra. Prolazeći pokraj ljudi, možda se nećemo usuditi mahnuti im ili popričati sa sigurne udaljenosti jer se držimo socijalne distance. S druge strane, fizička distanca podrazumijeva stvaranje fizičke razdaljine između ljudi koja sprječava širenje bolesti, stvaranje prostora od dva metra između dva čovjeka vani. To ne znači zabranu kretanja vani niti zabranjivanje ljudskog kontakta (sa sigurne udaljenosti).

Strah od zaraze, kako sebe tako i drugih, također je jedan od stresora koji negativno utječe na psihičko zdravlje tijekom karantene. Kako dani u karanteni odmiču, svaki fizički simptom koji podsjeća na COVID-19 može izazvati strah i misli poput Što ako sam zaražen? Što ako zarazim nekoga sebi bliskog? Bitno je tada ne upasti u začarani krug promišljanja i brige, nego prihvatiti da nas je npr. grlo zapeckalo te da je moguće da se to dogodi iz brojnih razloga – zbog prehlade, gripe, alergije, pa i zbog zaraze novim koronavirusom. Bolest COVID-19 od svih nam je vijesti trenutno najviše prisutna u svakodnevici zbog čega se nje prve sjetimo, a može biti teško tolerirati neizvjesnost koja nas prati dok ne saznamo što je uzrokovalo simptome koje doživljavamo. Ako saznate da imate COVID-19, neke savjete možete pronaći ovdje.

Gubitak uobičajene rutine te smanjeni socijalni i fizički kontakti svakim novim danom mogu izazivati dodatnu frustraciju, dosadu i osjećaj izoliranosti od ostatka svijeta. Ipak, živimo u najboljem od mogućih svjetova da se izborimo protiv tih prepreka. Tehnologija koju smo razvili i koja nam je u „mirnodopskim“ uvjetima ponekad išla na živce sada se pokazuje kao izvrstan alat u uspostavi kontakta i rutine. Zamislite svijet u kojemu ste odvojeni od svoje obitelji, partnera i prijatelja i nemate gotovo nikakvu mogućnost saznati kako su. Zamislite svijet u kojemu zbog odvojenosti ne možete obavljati posao. Zamislite svijet u kojemu sva umjetnost postaje nedostupna time što morate biti zatvoreni u vlastitom domu. Mi ne živimo niti u jednom od tih svjetova. Nalazimo se u svijetu u kojem tehnologija gotovo svima omogućava da nastave obavljati većinu svojih uobičajenih aktivnosti, ali na modificiran način. Gotovo svima, jer ne smijemo zaboraviti na one koji su manje tehnološki s(p)retni – sada je izvrsno vrijeme da pokušate poučiti baku ili djeda kako da koriste mobitel, računalo ili televizor. Ako inače odbijaju koristiti modernu tehnologiju, sada bi njihov otpor mogao biti manji jer su načini na koje im tehnologija može obogatiti svakodnevicu trenutno lako uočljivi. No, u redu je i ako ponovno odbiju naučiti koristiti se internetom ili pametnim telefonom, budite tu za njih i odradite taj dio umjesto njih kako bi se i oni mogli povezati sa svojim bližnjima npr. putem videopoziva.

 

Ono što bi mnogima dobro došlo u nošenju s karantenom jest šetnja, ponajprije u prirodi. Uz pozitivne učinke tjelesne aktivnosti na psihičko zdravlje, barem malene promjene svakodnevice te mogućnosti odvajanja od ukućana na neko vrijeme, u prirodi je lakše održavati fizičku udaljenost nego u gradu. Uz to, blagotvorni efekti boravka u prirodi na psihičko zdravlje su mnogobrojni. Svježi zrak, sunce i miris biljaka (pogotovo u proljetno doba) djeluje na nas na fiziološkoj i psihološkoj razini. Zbog toga se dok šetamo šumom možemo osjećati poletnije, primjećivati manje bolova u tijelu i biti boljeg raspoloženja. Sve dok se držimo propisanih epidemioloških mjera, držimo rizik od zaraze na minimumu. Drugim riječima, iako smo izašli izvan svoja sigurna četiri zida, sigurni smo. Ovo je samo jedan od načina na koje možete brinuti o svom zdravlju, ne samo tjelesnom već i psihičkom. Mi smo ovdje da s vama podijelimo tu brigu, da vam olakšamo karantenu psihoedukativnim sadržajem, da pomognemo u traženju smisla ove „lude“ situacije te najvažnije – da pitamo kako ste.

Za kraj vam želimo reći kako je naš mozak izvanredan stroj za rješavanje problema koji je sposoban proizvesti najrazličitija kreativna rješenja. No, ponekad zna zabrazditi i uhvatiti se rješavanja nekog problema kojeg trenutno nismo u stanju sami riješiti ili, pak, rješenja za taj problem niti nema pa sve što ostaje jest frustracija, tuga, ljutnja ili sram. Zbog toga traženje pomoći nikako nije znak slabosti, već znak zrelosti i odgovornosti te aktivnog pronalaska rješenja u nošenju s trenutnom i svim budućim situacijama. Ako osjećate da vam je potrebna podrška, slobodno nam se javite na [email protected] i recite nam kako ste.

 

Više o ovoj temi možete čuti u našem podcastu u suradnji s portalom srednja.hr: Utjecaj dugotrajne karantene na psihičko zdravlje.

 

Post Author: kako si?