Site Loader

Mnogi su odrasli ljudi nakon potresa u Zagrebu žurno izlazili na ulice i automobilima bježali van grada kako bi se osjećali sigurnije. Možemo samo zamisliti kako su potres i reakcije roditelja izgledale u očima djece. Javljaju nam se zabrinuti roditelji sa sličnim pričama: djeca još uvijek spavaju odjevena u jakne, kod nekih se javilo noćno mokrenje, a neka djeca ne mogu ni izraziti svoje strahove, iako je po njihovom ponašanju sasvim jasno koliko se boje. Ovaj je tekst namijenjen roditeljima koji žele pomoći svojoj djeci da se što bezbolnije oporave od iskustva potresa.

 

Savjet 1: Razgovarajte.

Potres je iznenadan i ne daje nam vremena za pripremu. Mnogi su od nas bili uplašeni, zbunjeni i uznemireni. Nakon traumatskog događaja poput potresa važno je o njemu razgovarati kako bismo ono što smo doživjeli stavili u riječi i „pospremili“ u sjećanje. Djeci to može biti izazovno jer često nemaju dovoljno razvijen vokabular da bi jasno izrazila sve svoje osjećaje i doživljaje. Zato ih pokušajte nježno potaknuti na razgovor o potresu i ponudite im riječi kojima mogu opisati kako se osjećaju.

Djeci je potreban netko tko će im biti podrška, razumjeti ih i prihvatiti njihove osjećaje. Ne morate znati odgovor na svako njihovo pitanje – u redu je odgovoriti s „ne znam“. Naoružajte se strpljenjem i pripremite se na niz pitanja. Podsjećajte dijete da ste otvoreni za razgovore o svemu što se dogodilo i nemojte se iznenaditi ako pitanja budu „iz vedra neba“. Djeca trebaju vremena da bi proradila događaj svojim tempom, zbog čega nije dobro požurivati ili namjerno nametati temu potresa. Koristite djetetove spontane upite i prirodne prilike za započinjanje razgovora.

 

Savjet 2: Objasnite.

Djeca često ne znaju imenovati svoje osjećaje, već ih pokazuju kroz tjelesne reakcije. Osim toga, ponekad ne znaju čemu strah služi. Kroz razgovor djecu možete poučiti o osjećajima i njihovoj korisnoj ulozi.

  • Svi ljudi, bez obzira bili mali ili veliki, stari ili mladi, ponekad osjećaju strah. Strah je neugodna emocija koju možemo osjetiti u različitim dijelovima svojeg tijela – može nam jako lupati srce, možemo se znojiti, imati zastrašujuće misli ili vidjeti ružne slike kada zatvorimo oči.
  • Kada su strah i brige maleni, onda su ljudima korisni. Strah nas štiti od opasnosti tako da znamo što napraviti ili ne napraviti kako bismo je izbjegli. Na primjer, mali strah od pčela upozorava nas da nas one mogu ubosti i zato ih nećemo dirati. S druge strane, veliki strah od pčela može dovesti do toga da se bojimo biti u prirodi i da cijelo vrijeme razmišljamo o pčelama te zbog toga ne uživamo u suncu i igri. Dakle, kada strah naraste, on nas može preplaviti i tada nam više nije koristan.

Osim toga, pružite djetetu informacije o onome što se dogodilo. Najbolje je kada dijete dobiva podatke od odrasle osobe kojoj vjeruje. Poželjno je ograničiti izlaganje djeteta vijestima jer manja djeca gledanjem reportaža mogu zaključiti da se događaj još uvijek odvija. Možete ih uputiti i na to kako se zaštititi od potresa te im objasniti da postoje ljudi (vatrogasci, hitna pomoć) koji se trude i rade na našoj sigurnosti. Time djeci dajete do znanja da nisu sama i da postoje stvari koje mogu učiniti kako bi se zaštitila.

 

Savjet 3: Pokušajte razumjeti.

U ovom se razdoblju kod djece mogu javiti razne reakcije i važno je vratiti im osjećaj sigurnosti. Djeca mogu biti pojačano zabrinuta oko odvajanja od roditelja, posebice prije spavanja. U redu je da djeca žele i trebaju vašu blizinu u ovom periodu. Budite prisniji sa svojim djetetom i koristite dodir: češće grljenje, poljupci ili umirujuće tapšanje po leđima pomoći će djeci da vrate osjećaj sigurnosti u okolinu. Osim toga, moguće je i da djeca postanu zaboravljiva te da će ih trebati češće podsjećati na školske obaveze (ali ih zbog toga ne treba koriti).

Uvažite djetetove osjećaje jednostavnim rečenicama poput Vidim da si ljut/a, tužan/na… (ili bilo koja druga emocija koju primijetite). Recite im da je u redu osjećati se preplašeno i da se mnogi, pa i veliki, osjećaju tako. Također imajte na umu da svi na traumatske događaje reagiraju drugačije. Možda će neka djeca imati naglašenu potrebu za bliskošću, dok će druga provoditi više vremena sama. Kako god vaše dijete reagiralo, nemojte omalovažavati iskazivanje emocija rečenicama poput Nemoj biti tužan jer time šaljete poruku da ono što dijete osjeća nije važno ili dopušteno. Naglasite da je prirodno razgovarati o osjećajima i dajte djetetu do znanja da vam se uvijek može obratiti.

 

Savjet 4: Pokažite.

Djeca u svojim roditeljima vide model kako se treba ponašati i što „treba“ osjećati. Budite im primjer i pokušajte biti iskreni po pitanju svojih osjećaja – priznajte im da se bojite i da ste zabrinuti. Istovremeno pokušajte biti smireni, istaknite da ste poduzeli mjere opreza i pripreme u slučaju novog potresa te nemojte preplaviti djecu svojim brigama. Pokažite djeci što vi radite u ovoj situaciji kako biste se osjećali bolje. Tako djeci dajete do znanja da je u redu pokazati kako se osjećaju, ali ih i učite kako da upravljaju svojim emocijama. Primjerice, možete djetetu reći da se sada osjećate zabrinuto, ali da biste voljeli zajedno crtati kako biste se opustili. Na kraju pitajte dijete kako se osjećalo dok ste zajedno nešto radili.

S djetetom možete isprobati različite metode opuštanja ili načine ublažavanja strahova. Pokušajte s nekom od sljedećih vježbi:

  • Imenovanje straha: Zatvori oči i zamisli kako izgleda tvoj strah, možeš ga čak i nacrtati. Zadaj mu neko ime, koje god poželiš, na primjer Strahimir, Potresor, Viruslav. Kada se strah pojavi, primjerice prije spavanja, možeš mu reći: „Znam da si to samo ti, Strahimire, ja te ne trebam i želim ići spavati! Preporučam i tebi da odeš spavati, a ako nećeš, onda odlazi, Strahimire!“
  • Smiješne slike: Zamisli neku smiješnu sliku u glavi pa je možemo pokušati nacrtati. Strah se jako boji smijeha. Evo, na primjer,  ja sam zamislila plavu mačku s krilima na glavi koja ne mijauče, nego ima glas kao tata. Što si ti zamislio/la?
  • Superheroj: Zamisli sebe kao superheroja sa štitom, plaštom ili bilo kakvim drugim predmetom koji te štiti od svega onoga čega se bojiš. Kada strah dođe, zamisli da si na nekom lijepom mjestu koje jako voliš i da imaš sa sobom svoj predmet protiv straha. Zamisli kako te tvoj predmet štiti od svega čega se bojiš, zamisli što sve radiš na svom lijepom mjestu i čega se igraš.
  • Vježba disanja: Duboko i polako diši. Udahni dok brojiš do 5 i onda izdahni dok brojiš do 5. To ponovi nekoliko puta. Kada udahneš, zamisli da udišeš svoju najdražu boju ili svoj najdraži miris, a kada izdahneš, zamisli da izdišeš svoju najmanje dragu boju ili miris.

 

Savjet 5: Djelujte.

Temeljni zadatak u uspješnoj proradi traumatskog događaja poput potresa je povratak osjećaja kontrole. Stoga pokušajte održavati sličnu strukturu i rutinu koju ste održavali prije potresa: odlazite na spavanje u isto vrijeme, ručajte u isto vrijeme, imajte određena vremena za druženje i slično. Ako ste se zbog izvanrednih okolnosti morali preseliti, stvorite nove rutine kojih ćete se pridržavati. Ponekad možete osjećati želju za „progledavanjem kroz prste“, ali nastojte imati nepromijenjena obiteljska pravila, poput onih o pristojnom ponašanju.

Pokušajte zajedno s djecom smisliti ugodne aktivnosti, igre i načine druženja koji će vratiti osjećaj „normale“. Nakon potresa važno je zaokupiti dječju maštu i pomoći djeci da manje razmišljaju o potresu. Kada se strahovi izazvani potresom smire, dopustite da djeci povremeno bude i dosadno jer ćete time potaknuti njihovu kreativnost.

Ako se radi o starijoj djeci (školarcima), važno je ne opterećivati ih s previše odgovornosti i ne davati im zadatke za odrasle. Iako su se okolnosti promijenile i iziskuju više truda od ukućana, dijete ostaje dijete. Dajte im razvojno primjerene zadatke (poput pospremanja sobe ili pranja suđa) kako bi i ona imala osjećaj da pomažu i doprinose rješavanju situacije.

Na kraju, brinite o sebi i svojem zdravlju. Djetetu ćete najbolje pomoći ako prvo pomognete sebi. Stoga razgovarajte s rodbinom, susjedima i prijateljima o onome što se dogodilo te se nemojte ustručavati razgovora o onome što osjećate. Potres je uznemirujući događaj i prirodno je nakon njega doživljavati neugodne emocije.

 

Više o utjecaju potresa na psihu i kako se oporaviti možete pročitati u našim člancima Što nakon potresa?, Psihološka prva pomoć nakon potresa te Potres, trauma i oporavak, a dodatne materijale možete potražiti na stranici potres. Preporučamo vam i besplatnu hrvatsku aplikaciju Stella koja je usmjerena k zaštiti psihičkog zdravlja te prevenciji anksioznosti i depresije kod djece i mladih. Za dodatne smjernice i podršku možete nam se javiti na [email protected].

Post Author: kako si?