„Vjeruješ li u teorije zavjere?“
„Zašto, za koga radiš?“
Društveni mediji, portali s vijestima i drugi neprovjereni izvori informacija danas su brojniji nego ikad. Internet je omogućio veliki korak naprijed za razvoj tehnologije i komunikacije te općenito usmjerio društvo prema napretku. Prosječan je čovjek tek nekoliko sekundi udaljen od nepresušnog izvora informacija o bilo kojoj temi od povijesti, politike, farmacije, medicine do psihologije i niza drugih područja. Istovremeno, pristup tolikoj količini informacija i mogućnost da bilo tko objavljuje sadržaj otvara pitanja o tome koliko možemo ili moramo biti kritični prema novim informacijama, kako se nositi s lažnim vijestima te u kojem udjelu naši stavovi i osobnost djeluju na naše tumačenje i razumijevanje pročitanog.
Teoriju zavjere možemo definirati kao objašnjenje za događaj ili niz okolnosti koje tvrdi da su one rezultat tajnog dogovora, najčešće moćnih osoba ili grupa, gdje je od ključne važnosti da ove informacije ne dođu do opće populacije. Znatiželja i potreba za istraživanjem u našoj su prirodi i vidljive su još od prvih stadija ljudskog razvoja, zbog čega je očekivano da nas privlače tajnovite i nedokazane teme. Međutim, pitanje je može li ova sklonost prerasti u opsesiju i koje su to ljudske karakteristike koje nas čine podložnima vjerovanju u teorije zavjere.
Jeste li ikada bili u situaciji kada ste razmišljali o nekoj osobi, samo da bi vam ta ista osoba poslala poruku nekoliko trenutaka nakon toga? Ili ste možda s prijateljem pričali o nekom proizvodu, da biste idući dan na računalu primijetili oglase za taj proizvod? Vjerujemo da niste pomislili kako imate mogućnost predviđanja budućnosti, međutim postoji stvarna pojava gdje se naš mozak trudi pronaći poveznice između ovakvih, naizgled nepovezanih događaja. Tu pojavu nazivamo iluzornom korelacijom, a do nje dolazi jer je naš mozak iznimno dobar u povezivanju nepovezanih informacija kako bi u njima pronašao uzorke koji nam olakšavaju prilagodbu na nove situacije i svakodnevno funkcioniranje. Uzorci koje mozak pronađe ipak nisu uvijek utemeljeni u stvarnosti. Primjer bi bio sportaš koji je zabio gol u crvenim kopačkama, nakon čega nosi isti model kopački u svakoj utakmici, uvjeren da ne bi zabio toliko golova da njegove kopačke nisu crvene (ovo je jedan od načina nastajanja rituala). Istraživanja su pokazala da je upravo ovaj fenomen u pozadini iracionalnih vjerovanja, odnosno teorija zavjera¹. Kad se suočimo s nepoznatim ili nepredvidljivim događajima kojima ne možemo lako dati smisao, formiranjem teorija zavjere možemo si objasniti te događaje, što nam vraća osjećaj kontrole i smiruje uznemirenost koju osjećamo jer na njih ne možemo izravno utjecati. Iako si vjerovanjem u teorije zavjere pokušavamo umanjiti postojeću tjeskobu, neugodni se osjećaji najčešće neće smanjiti, već teorija zavjere može postati izvor dodatne nelagode i stresa. Štoviše, ovo može rezultirati stvaranjem novih teorija zavjere i u konačnici razvojem cijelog sustava vjerovanja u teorije zavjere². Vjerovanje u teorije zavjere se povezuje s manjom razvijenosti kritičkog mišljenja koje nam omogućuje da razlikujemo pouzdane od nepouzdanih izvora informacija, da prepoznajemo točne informacije među netočnima i da tumačimo te informacije. Ipak, čini se da je vjerovanje u teorije zavjere više povezano s karakteristikama koje uopće nemaju veze s inteligencijom. Jedna od njih je percepcija moći². Naime, osjećaji pripadnosti grupi mogu povećati sumnjičavost prema moćnijim i prijetećim grupama. Budući da članove vlastite grupe u pravilu smatramo “dobrim likovima”, najčešće ćemo ih percipirati kao žrtve te u svrhu njihove zaštite usmjeriti svoju sumnju na druge, što uz generalno nepovjerenje u vlasti može dovesti do toga da su vrlo moćni pojedinci (poput Jeffreyja Bezosa ili Billa Gatesa) često predmet teorija zavjere².
Kada bismo pogledali komentare na društvenim mrežama, lako bismo mogli zaključiti da većina čitatelja članaka i drugih sadržaja vjeruje u neke teorije zavjere. Međutim, široka analiza na preko 2 milijuna korisnika pokazala je da među aktivnim korisnicima tek 5% čine ljudi koji vjeruju u teorije zavjere. Ipak, oni su odgovorni za ukupno 64% od svih ukupnih komentara, a utvrđeno je da je najproduktivniji član ove skupine odgovoran za čak 896 337 objavljenih riječi (to je dvostruko više od opsega trilogije Gospodara prstenova!)³. Zbog takvih se statistika postavlja pitanje koji je razlog tolikom angažmanu i predanosti u pisanju komentara. Ovo može biti djelomično objašnjeno snažnom željom za zaštitom članova grupe kojoj pripadamo. Istovremeno su istraživači prepoznali i specifičnu osobnost koja je povezana s objavljivanjem ovakvih komentara, a koju karakterizira tzv. potreba za kaosom koja se najbolje može usporediti s ponašanjem internetskih trolova, odnosno pojedinaca koji nemaju drugu motivaciju nego namjerno dezinformirati i prevariti druge, isključivo u svrhu vlastite zabave4. Često je tu riječ o osobama niskog statusa koje imaju snažnu želju za postizanjem visokog statusa. Također, ovi su pojedinci ujedno i postizali niske rezultate na upitnicima koji mjere osjećaj smisla u životu, iz čega proizlazi hipoteza da, osim zabave, dijeljenjem takvog sadržaja također nastoje nagnati druge na preispitivanje postojećeg poretka5.
Moderno nam je doba omogućilo pristup neograničenim količinama sadržaja, zbog čega postaje sve važnije kritički prosuđivati i dijeliti istinite informacije od onih lažnih. Informacije djeluju na naše viđenje svijeta i oblikuju naše stavove, koji pak djeluju na ponašanje. Vjerovanje u teorije zavjere predviđa ponašanja poput hostilnosti, radikalizacije i kršenja građanskih prava². Iz ovih je razloga dobro dvaput pročitati i razmisliti o izvorima informacija jer lako je skliznuti u metaforički ponor lažnih, ali jednako zanimljivih informacija iz prijelomnih članaka utemeljenih na glasinama i pretpostavkama.
Literatura
¹ van Prooijen, J.-W., Douglas, K. M. i De Inocencio, C. (2017). Connecting the dots: Illusory pattern perception predicts belief in conspiracies and the supernatural. European Journal of Social Psychology, 48(3), 320-335.
² Blašković, I. (2020, 10. svibnja). Je li COVID-19 rezultat globalne zavjere i zašto teoretičari zavjera neće pročitati ovaj članak? Psihološko proljeće. https://psiholoskoproljece.org/je-li-covid-19-rezultat-globalne-zavjere-i-zasto-teoreticari-zavjera-nece-procitati-ovaj-clanak/
³ Dokler, A. (2021, 17 kolovoza). Hrvatsko izdanje priručnika o teorijama zavjere. Medijska pismenost. https://www.medijskapismenost.hr/hrvatsko-izdanje-prirucnika-o-teorijama-zavjere/
4 Buckels, E. E., Trapnell, P. D. i Paulhus, D. L. (2014). Trolls just want to have fun. Personality and Individual Differences, 67, 97-102.
5 Zulić, M. (2020, 9. listopada). Spali sve do temelja! Teorija zavjere, fake news i kaos. Nepopularna psihologija. https://nepopularna.org/spali-sve-do-temelja-teorije-zavjere-fake-news-kaos/
