Site Loader

Zamislite dvojicu studenata koja pohađaju isti kolegij na istom studiju te su prije dva dana pisali isti ispit. Oni također imaju jednake kognitivne sposobnosti te su u jednakoj mjeri učili za taj ispit. Zaradili su i istu ocjenu na ispitu, a to je pad. Student A rastužio se, mislio je da će sigurno proći. Razmišlja o tome kako ovo možda nije studij za njega, je li on za fakultet uopće? Glavom mu prolaze misli kako je ovo pretežak kolegij za njega i da sigurno nikad neće položiti taj ispit. S druge strane, student B isto je tužan što je pao ispit jer je također mislio da će proći. No, on zaključuje da trud koji je uložio očito nije bio dovoljan i da će morati „zapeti” malo jače. Sljedeći ispitni rok gleda kao izazov koji može savladati ulažući više nego prošli put, istovremeno imajući priliku da nauči još više i razvije se u području koje studira. U čemu je razlika između ovih dvaju studenata? Primarno u osjećaju samoefikasnosti.

 

Samoefikasnost možemo opisati kao vjerovanje u vlastite sposobnosti da možemo izvršiti neki zadatak, ispuniti neki zahtjev ili se ponašati na određeni način, sve kako bismo došli do određenog cilja. Za razliku od pojma kao što je samopoštovanje, samoefikasnost je specifična za situaciju. To znači da uključuje procjenu vlastitih vještina i ponašanja za ostvarenje nekog cilja u određenom području – primjerice, vjerovanje u svoju sposobnost da damo gol, skuhamo obrok ili položimo ispit. Ljudi informacije na kojima temelje svoju samoefikasnost crpe iz različitih izvora – iz procjena aktualnog postignuća u određenom području (jesmo li zatresli mrežu), informacija koje dobivaju od drugih ljudi (sviđa li se obrok koji smo skuhali prijatelju) te promatranjem uratka drugih u istim zadacima i aktivnostima (prosjek kolega na ispitu).

Osobe koje imaju visoku samoefikasnost na izazovne situacije gledaju kao na prepreke koje treba savladati i kao na priliku za učenje. Ne boje se prihvatiti izazov i više su posvećeni svojim zadacima, lakše se nose s neuspjehom i brže se oporavljaju od njega. Osobe koje imaju nisku samoefikasnost često se fokusiraju isključivo na neuspjehe i imaju manjak samopouzdanja. Više su podložne simptomima depresije i anksioznosti vezanim za iščekivanje neuspjeha i teže se oporavljaju od njega. Iz istog razloga rijetko se upuštaju u situacije koje su izazovne za njihovu razinu znanja ili sposobnosti.

 

Dobra je vijest da su uvjerenja na kojima naša samoefikasnost počiva dinamična, što znači da se mogu mijenjati ovisno o ishodu situacije. Postoji više načina kako da povećate svoju samoefikasnost, a jedan je od ključnih traženje povratne informacije o svom uratku. Bilo na poslu, fakultetu, u školi ili u odnosima s drugima, trudite se tražiti povratne informacije o tome kako napredujete. Povratna informacija pomoći će vam shvatiti koje su vaše jake i slabe strane. Tako ćete biti bolje upućeni u to što trebate poboljšati, ali ćete obratiti pažnju i na svoje pozitivne osobine i uspjehe koje sami možda ne biste primijetili, što može poboljšati vašu samouvjerenost. Povratnim informacijama pratite svoj napredak, radite na onome što možete poboljšati i pohvalite se za ono što ste već napravili dobro.

Drugi je način za povećanje samoefikasnosti smanjiti uspoređivanje i natjecanje s drugima, a povećati uspoređivanje s prošlim „ja”. Kada se upuštamo u aktivnosti i zadatke koji su nam nepoznati, često imamo potrebu promatrati druge kako bismo dobili informaciju o vlastitom uratku i napretku. Iako je usporedba s drugima u mnogim situacijama sasvim u redu, kada smo na samom početku učenja neke aktivnosti ona može izazvati osjećaj nesigurnosti i smanjiti samoefikasnost. Kad se uspoređujemo s drugima, na prvu možemo zaboraviti uzeti u obzir vrijeme i trud koji su oni uložili u razvijanje svojih vještina – ono što mi učimo tek nekoliko dana drugi možda vježbaju godinama i prirodno je da će zbog toga biti uspješniji od nas. Ipak, takve usporedbe mogu biti obeshrabrujuće jer nam se tuđa razina uspješnosti može činiti dalekom i nedostižnom. Ono što možemo napraviti te što je puno korisnije za nas jest uspoređivati svoj sadašnji uradak sa svojim prošlim uradcima te promatrati napredak koji smo postigli.

Treći je način povećanja samoefikasnosti postavljanje realističnih ciljeva. Uspjeh u nekom zadatku povećava naše samopouzdanje i osjećaj samoefikasnosti te utječe na naš budući uspjeh u istim i sličnim zadacima. No, to ne znači da bismo si trebali zadavati zadatke koji su vrlo laki i garantiraju nam uspjeh. Osjećaj izazova i pobjede nad njime vrlo je važan za našu motivaciju i osjećaje zadovoljstva koji slijede nakon uspješnog prevladavanja tog izazova. Zato je važno kao ciljeve uzimati zadatke koji su umjereno teški i realistični, o čemu više možete pročitati ovdje.

 

Pozivamo vas da ispunite upitnik samoefikasnosti kako biste saznali koja je vaša razina samoefikasnosti. Imajte na umu da je samoefikasnost ovisna o području – dok rješavate upitnik, neka se vaši odgovori odnose na specifična područja poput npr. uspjeha u poslu. Ako imate bilo kakva pitanja vezana za svoje rezultate, uvijek nam se možete javiti na [email protected].

Post Author: kako si?