Site Loader

Zamislite jabuku. Vjerojatno je to crvena ili zelena jabuka. Moguće da ima peteljku i list, ali moguće je da i nema. Možda se nalazi na tanjuru koji je na stolu u kuhinji. Kuhinja može biti poznata, ali i ne mora. Isto tako, možda jabuku zamišljate u crnom ili bijelom prostoru, bez ikakvog stola ili kuhinje. Zamišljajući jabuku možda odmah zamislite i Snjeguljicu, patuljke i njihovu jazbinu te možete iznimno detaljno opisati ono što „vidite“. Ili možda ipak ne vidite ništa od navedenog.

 

Vjerujemo da niste puno vremena proveli u razmišljanju o tome na koji način drugi ljudi razmišljaju. Nekako se svi krećemo kroz svoje živote pretpostavljajući da drugi ljudi zamišljaju i vizualiziraju stvari jednako kao i mi. Jednostavno, to je pretpostavka koju rijetko tko od nas dovodi u pitanje. Ipak, ljudi se razlikuju po mogućnosti vizualizacije te se kreću na spektru od potpune nemogućnosti vizualizacije bilo kakvog sadržaja do toliko uvjerljive vizualizacije da osoba ima poteškoće u razlikovanju stvarnosti i slike koju zamišlja. Pojmovi koji označavaju krajeve tog spektra su afantazija i hiperfantazija. U ovom ćemo se tekstu primarno osvrnuti na afantaziju.

Afantazija predstavlja nemogućnost vizualizacije objekata koji nisu prisutni u nečijoj blizini. Primjerice, ako tijekom demonstracije na početku ovog članka niste mogli zamisliti i „vidjeti“ jabuku, već ste imali apstraktan pojam jabuke u glavi, odnosno kao da ste riječima opisivali jabuku bez da ste je zapravo mogli vidjeti u cjelini, onda imate afantaziju. Procjenjuje se da na svijetu 2-3% ljudi ima afantaziju, no taj je broj možda podcijenjen jer je moguće da velik broj ljudi nije svjestan svojega stanja. Kao što smo na početku napisali, ljudi rijetko međusobno komentiraju na koji način zamišljaju sadržaje jer pretpostavljaju da svi zamišljamo na jednaki način. Još jedan od mogućih razloga rijetkog raspravljanja o afantaziji jest činjenica da ona nije lošiji ili manjkav način vizualizacije, već predstavlja drugačiji način funkcioniranja, s nekim prednostima i nedostacima. Da afantazija sa sobom nosi neke teškoće u funkcioniranju, ljudi bi se na te teškoće žalili pa bi se o afantaziji više pričalo. Svejedno, kada saznaju da imaju afantaziju, ljudi ponekad osjećaju ispraznost i gubitak jer nemaju mogućnost zamišljanja kao drugi, no afantazija može imati i svoje prednosti o kojima je važno razgovarati.

 

Prije svega, voljeli bismo s vama podijeliti način na koji je ova zanimljiva pojava otkrivena. Kao što to često u znanosti biva, afantazija je otkrivena slučajno. Jedan je čovjek u svojim šezdesetima morao ići na operaciju srca. Do tada se navečer uobičajeno uspavljivao na način da zamišlja ugodne krajolike sve dok se ne umiri i zaspe. Nakon operacije je primijetio da je izgubio tu mogućnost, jednostavno više nije mogao „vidjeti“ ono o čemu razmišlja. Ovaj neobičan slučaj je došao do profesora Adama Zemana, neurologa koji se nikada prije nije susreo s tom pojavom. Nakon što je njegov članak opisan u jednom popularno-znanstvenom časopisu, profesoru su se počeli javljati ljudi koji su se prepoznali u opisu ove pojave – ne mogu vidjeti ono što zamišljaju i tako im je oduvijek. Tako je 2015. godine nastao pojam afantazija1.

No, koje su to karakteristike ljudi koji imaju slabiju mogućnost vizualizacije? Kako je to nov pojam, još nema mnogo istraživanja koja se bave osobinama i posljedicama afantazije, no do nekih se zaključaka ipak došlo. S jedne strane, pokazuje se kako ljudi koji imaju afantaziju mogu imati lošije autobiografsko pamćenje, odnosno pamćenje događaja iz vlastitog života. Zato se ljudi koji imaju afantaziju mogu činiti kao hladne i distancirane osobe jer se ne sjećaju onog zabavnog događaja kojeg ste zajedno proživjeli i sada im ga prepričavate. Također, pokazuje se kako određen broj ljudi s afantazijom nema mogućnost bilo kakvog predočavanja osjetilnih sadržaja. Iako se naziva vizualizacija, što asocira na zamišljanje slika, taj se pojam zapravo odnosi na predočavanje bilo kojeg sadržaja koji je povezan s osjetilima. Primjerice, to se može odnositi na dosjećanje melodije neke pjesme ili pak mirisa kolača. Određen broj ljudi s afantazijom ne može zamisliti ništa od toga.

S druge strane, pokazuje se kako ljudi koji imaju afantaziju nisu ništa manje kreativni nego ljudi koji mogu vizualizirati ono o čemu razmišljaju. Primjerice, jedan od glavnih ljudi u Pixaru, studiju koji se bavi izradom animiranih filmova, jest osoba s afantazijom. To ukazuje da su kreativnost i maštovitost nešto više od puke mogućnosti vizualizacije, odnosno da je vizualizacija samo jedan od aspekata kreativnosti. Također, pretpostavlja se kako su ljudi koji imaju afantaziju više prisutni u sadašnjosti, ili kako bi psiholozi rekli sada i ovdje. Drugim riječima, oni se teže uvlače u promišljanje o prošlosti ili budućnosti jer njihovo razmišljanje ne sadrži tu vizualnu (a ponekad niti bilo koju drugu osjetilnu) komponentu, zbog čega se lakše fokusiraju na sadašnjost. Bivanje u sadašnjosti jest jedan od postulata mindfulness meditacije koja je prepoznata kao izvrstan alat u borbi protiv anksioznosti.

Pitanje koje se često postavlja kada se razgovara o afantaziji jest – je li ona isključivo nešto s čime se rađamo ili je moguće tijekom života razviti ovakav oblik vizualizacije (što odmah povlači i pitanje o mogućnosti „izlječenja“)? Sama pojava je otkrivena tako što je čovjek nakon operacije izgubio mogućnost vizualizacije pa se postavlja pitanje može li se to dogoditi i u nekim drugim situacijama. Također, afantazija potencijalno može imati značaj u kliničkom okruženju te predstavljati zaštitni faktor u razvijanju PTSP-a, a raspravlja se i o povezanosti afantazije i depresivnosti².

 

Sve u svemu, afantazija je zanimljiv pojam o kojemu je potrebno još puno toga saznati. Zbog toga smo i odlučili napisati ovaj članak – kako bismo osvijestili ljudima postojanje ove pojave i onoga što im ona može donijeti u životu. Ako ste se zainteresirali i voljeli biste provjeriti svoje sposobnosti vizualizacije, potičemo vas da ispunite upitnik (na engleskom jeziku) i saznate gdje se nalazite na spektru vizualizacije. Također, ako biste voljeli dodatno razgovarati o ovoj temi, pozivamo vas da nam se javite na [email protected].

 


Literatura

¹ Zeman, A. Z., Dewar, M. i Della Sala, S. (2015). Lives without imagery – Congenital aphantasia. Cortex: A Journal Devoted to the Study of the Nervous System and Behavior, 73, 378–380.

² Aphantasia Network. (2021). Aphantasia AMA with dr. Adam Zeman. https://www.youtube.com/watch?v=z9MCrrBt-_8

Post Author: kako si?