Kad pomislimo na seksualno uznemiravanje, možda će nas većina zamisliti tamne, nesigurne ulice ili pak noćnu vožnju javnim prijevozom. Iako ga doživljavamo i u tim scenarijima, u stvarnosti je veća vjerojatnost da ćemo se s njime susresti na radnom mjestu, u školskom sustavu, na hobijima i okupljanjima, online grupama, u romantičnim vezama ili u vlastitom domu. Iskustva seksualnog uznemiravanja često se zanemaruju kao „normalan“ dio života ili se ne doživljavaju ozbiljno, no ona mogu značajno utjecati na osobe koje ih prožive.
Seksualno uznemiravanje općenito se definira kao usmjeravanje neželjenih seksualnih komentara, gesta i ponašanja prema osobi zbog njenog roda, izražavanja rodnog identiteta ili seksualne orijentacije.¹ Različita se ponašanja mogu smatrati seksualnim uznemiravanjem, a ono se uglavnom dijeli na tri oblika. Rodno uznemiravanje uključuje verbalna i neverbalna ponašanja koja u svojoj pozadini imaju omalovažavajuće, neprijateljske i uvredljive stavove prema nekome uslijed njegovog/zinog roda, rodnog identiteta i/ili seksualne orijentacije. Ovdje spadaju seksističke šale i komentari, neprimjerene seksualne geste i bilo kakvo neželjeno slanje ili prikazivanje seksualnog sadržaja osobi. Neželjena seksualna pažnja podrazumijeva sugestivne (pozitivne ili negativne) komentare vezane za nečije tijelo, pohotne poglede, dobacivanje, širenje tračeva i fotografija seksualne prirode, neželjeno seksualno dodirivanje („šlatanje“, štipanje, češanje o nekoga), uhođenje te netražene i nerecipročne zahtjeve za poljupcem, izlaskom ili seksom. Seksualna prisila (quid pro quo seksualno uznemiravanje) zahtjev je za seksualnim kontaktom ili uslugom koji služi kao uvjet za dobivanje određenog napredovanja poput posla, unapređenja ili ocjene.¹ Svim je ovim ponašanjima zajedničko da ne poštuju autonomiju, osobni prostor ili granice žrtve. Seksualno uznemiravanje podrazumijeva neželjenu pažnju koja kod osobe koja tu pažnju dobiva, za razliku od flertanja i drugih oblika željene romantične ili seksualne pažnje i interesa, izaziva neugodne osjećaje ili uznemirenost. Žrtve također često imaju ograničene mogućnosti za odbijanje pažnje (npr. nadređena osoba prijeti otkazom ako žrtva ne pristane na seks) ili bijeg iz te situacije (npr. počinitelj dodiruje žrtvu dok oboje stoje u publici tijekom važnog govora). Zbog takvog ograničavanja slobodnog izbora ili zbog toga što reakcije na seksualno uznemiravanje mogu imati neugodne posljedice (poput gubitka posla ili javnog ismijavanja, kao i prozivanja žrtve da laže), osobe koje doživljavaju seksualno uznemiravanje često imaju osjećaj bespomoćnosti i nisu sigurne kako postupiti da bi ga spriječile ili da bi počinitelj doživio posljedice za svoje ponašanje.
Važno je istaknuti da seksualno uznemiravanje nije isto što i flertanje²: kod flertanja obje su osobe zainteresirane za takvu interakciju i obje ju osobe mogu prekinuti bez ugrožavajućih posljedica ako to žele. Kod seksualnog uznemiravanja ključni su elementi (percipirane) razlike u moći i/ili poziciji između počinitelja i žrtve, kao i korištenje prijetnji, prisile ili pritiska kako bi počinitelj ostvario seksualni kontakt. Činom uznemiravanja počinitelj žrtvu stavlja u podređeni položaj, a žrtva tada ima dojam da je počinitelj ne vidi kao autonomnu i cjelovitu osobu, odnosno da se njene želje, potrebe i granice ne uvažavaju te da ona ne upravlja odnosom u jednakoj mjeri kao počinitelj. Takvo oduzimanje identiteta te svođenje žrtve na samo jedan njen aspekt, onaj seksualni, može proizvesti značajnu uznemirenost i druge neugodne emocije, kao i osjećaj gubitka kontrole.
Ovu vrstu uznemiravanja najčešće doživljavaju žene, a čine muškarci. Postoci se razlikuju između država, no procjenjuje se da je u Europi 30-50% žena i 10% muškaraca bilo izloženo nekom obliku seksualnog uznemiravanja.³ Najčešće su žrtve osobe koje se ne priklanjaju tradicionalnim definicijama roda, feministi (žene i muškarci) te žene na pozicijama autoriteta i stereotipno muških zanimanja. S druge strane, muškarce koji su doživjeli seksualno uznemiravanje prečesto se zanemaruje ili ismijava te se njihova iskustva banaliziraju. Za muškarce se u većini društava (netočno) podrazumijeva ili očekuje da su uvijek zainteresirani za seks i da ih stalno privlači seksualni sadržaj. Muškarcima koji dožive seksualno uznemiravanje i nasilje drugi manje vjeruju da su ga doživjeli, smatraju da su zbog njega patili manje no što bi patila žena, a ponekad se njihova seksualna orijentacija dovodi u pitanje ili proziva kao povod uznemiravanju4,5. Na primjerima poznatih glumaca poput Terryja Crewsa i Brendana Frasera mogli smo vidjeti kakve sve reakcije javnosti doživljavaju muškarci koji progovore o svojim iskustvima. Takve reakcije okoline šalju poruku da, ako ste muškarac, vi ne možete doživjeti seksualno uznemiravanje (jer bi vam svaka seksualna pažnja trebala goditi), a ako smatrate da ste ga doživjeli jednostavno ste – manje muškarac, odnosno niste muškarac (jer „pravi“ muškarci uživaju u svakom obliku seksualne pažnje, a ako se baš dogodi da ne uživaju, moraju se moći od nje obraniti). Takva percepcija dovodi muškarce u poziciju da ne žele podijeliti neugodno iskustvo koje su doživjeli, uslijed straha od stigmatizacije u društvu i negativnih reakcija okoline koje će samo pogoršati kako se osjećaju, te nastavljaju trpjeti uznemiravanje ili njegove posljedice i ne dobivaju potrebnu pomoć i podršku.
Okolina, država, radno mjesto i obitelj imaju velik utjecaj na to kako će se gledati i reagirati na seksualno uznemiravanje te koliko će se ono često pojavljivati. Dokazano je kako seksistički stavovi, neprofesionalno radno okruženje i neznanje o procesu žalbe predviđaju pojavu seksualnog uznemiravanja.6 U društvu u kojemu se seksualno uznemiravanje tolerira njegovi se počinitelji ne kažnjavaju ili se rijetko kažnjavaju, dok se žrtve krive i na njihove se žalbe odgovara ravnodušnošću, stigmatizacijom ili odmazdom. Jedan od načina kako smanjiti pojavu seksualnog uznemiravanja je poticanje atmosfere koja ne tolerira seksualno uznemiravanje te usvajanje zakona i procedura koje potpomažu prijavljivanje uznemiravanja. Ljudi skloni seksualnom uznemiravanju češće će postupiti na nepoželjan način ako je takvo ponašanje implicitno dopušteno, dok će u slučaju kad je ozračje profesionalno i ravnopravno biti manje skloni ponašati se neprimjereno.6 Senzibiliziranje javnosti na negativne posljedice i nedopustivost seksualnog uznemiravanja te odgovorno medijsko izvještavanje o slučajevima uznemiravanja minimum su ponašanja koje može umanjiti pojavu seksualnog uznemiravanja.
Zato, ako primijetite da netko izjavljuje neprimjerene komentare, ne ustručavajte se upozoriti ih na to prije no što komentari prerastu u ponašanje. Neodobravanje socijalne okoline može osobu odvratiti od neprimjerenog ponašanja i spriječiti seksualno uznemiravanje. A ako se ono ipak dogodi, važno je znati kako postoje resursi usmjereni na pružanje pomoći i podrške žrtvama. Više o toj temi čitajte u sljedećem članku.
Za kako si? napisala Petra Vlainić, mag. psych.
Literatura
¹ Burn, S. M. (2019). The psychology of sexual harassment. Teaching of Psychology, 46(1), 96–103.
² Charney, D. A. i Russell, R. C. (1994). An overview of sexual harassment. American Journal of Psychiatry, 151(1), 10–17.
³ Nielsen, M. B., Bjørkelo, B., Notelaers, G. i Einarsen, S. (2010). Sexual Harassment: Prevalence, Outcomes, and Gender Differences Assessed by Three Different Estimation Methods. Journal of Aggression, Maltreatment & Trauma, 19(3), 252–274. – bivši 6
4 Thomas, J. C. i Kopel, J. (2023). Male Victims of Sexual Assault: A Review of the Literature. Behavioral Sciences, 13(4): 304.
5 Cesario, B. (2020). Attitudes about victims of workplace sexual harassment based on sex. Current Research in Behavioral Sciences 1, 100006.
6 Pina, A., Gannon, T. A. i Saunders, B. (2009). An overview of the literature on sexual harassment: Perpetrator, theory, and treatment issues. Aggression and Violent Behavior, 14(2), 126–138.
