Site Loader

Kada se govori o samoubojstvu, kao da se od njega radi određen odmak. Kao da samoubojstvo čine neki drugi ljudi, u nekim drugim okolnostima, u nekom drugom stanju uma. Istina je, ipak i nažalost, drugačija. Pogledamo li globalnu statistiku, saznat ćemo da suicidalne misli i namjere zapravo uopće nisu toliko rijetke. Podaci govore da si jedna osoba u svijetu oduzme život svakih 40 sekundi¹. Procjenjuje se kako tijekom jedne godine oko 2% svjetske populacije (preko 15 milijuna ljudi) doživi suicidalne misli², a preko 9% svjetske populacije razmišlja o samoubojstvu barem jednom u životu (preko 700 milijuna ljudi)³. Više od polovice ljudi koji razmišljaju o samoubojstvu pokuša ga i izvršiti³. Ovi nam podaci pokazuju da se o samoubojstvu itekako treba govoriti i da se treba obratiti pažnja na njegovu prevenciju, jer samoubojstva se mogu spriječiti i važno je da znamo kako.

 

Da bismo znali kako spriječiti samoubojstvo, prvo moramo znati zašto do njega dolazi. Počnimo zato od toga kako netko uopće dođe do promišljanja o tome da si oduzme život. Kakvo je to stanje uma koje nekoga navede na pomisao da bi trebao umrijeti, kada su sva živa bića „programirana” za to da ostanu živa? Odgovor na ovo pitanje je jednostavan: čini im se da je to jedino što mogu napraviti da bi se izvukli iz teške situacije ili da bi zaustavili bol koju osjećaju. Osobe koje se žele ubiti često su „zapele” u sadašnjosti koja im je teška te uopće ne mogu zamisliti da postoji neka budućnost koja će biti manje teška. Osjećaj bezizlaznosti značajno utječe na odluku o samoubojstvu. Drugim riječima, kada osoba osjeća da ne postoji nijedan drugi način da izađe iz preplavljujuće situacije u kojoj se nalazi. Važno je istaknuti da se svatko može naći u takvoj situaciji. Ako ste doživjeli potrese koji su pogodili Hrvatsku prošle godine, možda ste tijekom prvih nekoliko tjedana nakon potresa poželjeli da zaspite i probudite se kada više ne bude naknadnih udara. To stanje uma na neki je način slično stanju uma suicidalnih osoba – akutna stresna reakcija nakon potresa bila vam je gotovo neizdrživa i samo ste željeli da prestane. Na sličan način osobe koje doživljavaju iznimnu patnju mogu željeti samo da ona prestane, čak i po cijenu vlastitog života.

Vjerujemo da je svatko barem jednom u životu pomislio kako bi bilo bolje da ga nema onda kada se susreo s neugodnim doživljajem ili teškom situacijom. Suicidalne misli ne znače nužno da se osoba stvarno želi ubiti, već mogu značiti da joj je teško i da želi da njena bol prestane. Zbog toga je važno razlikovati suicidalne ideje od suicidalnih namjera. Suicidalne ideje su misli o tome kako bi život izgledao kada osoba više ne bi postojala. Takve su misli najčešće prisilne i osoba nema kontrolu nad njihovom pojavom, ali isto tako zna da nema namjeru završiti svoj život. Osobe koje doživljavaju suicidalne misli mogu se bojati tih misli ili se bojati izreći ih drugima. Drugim riječima, ako netko ima suicidalne ideje, to ne znači nužno da razmišlja o tome da napravi samoubojstvo, ali znači da doživljava bol. S druge strane, suicidalne namjere odnose se na želju za okončanjem života i planiranjem kako bi se to moglo ostvariti. Zbog toga se one smatraju većim znakom za uzbunu, o čemu ćemo detaljnije pisati malo kasnije.

Pogledajmo kakve su to situacije i patnje koje se ljudima čine bezizlaznima. Iako većina osoba koje počine samoubojstvo ima probleme psihičkog zdravlja zbog kojih doživljavaju patnju, značajan ih udio nema psihičke smetnje, već samoubojstvo počine kada se nađu u teškoj životnoj situaciji ili krizi4. Takve su situacije, primjerice, prekid veze, financijski problemi ili veliki gubitak. Čini se stoga da je društvena ugroženost važan čimbenik koji ljude potiče na počinjenje samoubojstva. Ovaj zaključak potvrđuju i nalazi da pripadnici socijalno ugroženih skupina, poput transrodnih ili neheteroseksualnih osoba, češće razmišljaju o samoubojstvu i počine samoubojstvo od opće populacije4. Drugi važan čimbenik koji se pojavljuje kod suicidalnih osoba je osjećaj beznađa5,6 – stanje u kojemu osoba nema nade da bi se nešto dobro moglo dogoditi u budućnosti, već je „zarobljena” u tužnoj i teškoj sadašnjosti. Takvo se stanje često javlja kao simptom depresije, zbog čega su osobe s depresijom jedna od skupina koje najčešće počine samoubojstvo (to ipak ne znači da svatko tko se nosi s depresijom ujedno ima i suicidalne misli). Dodatno, istraživanja pokazuju da stanje beznađa predviđa pojavu suicidalnih ideja, ali ne i suicidalnih namjera, dok crta beznađa predviđa oboje6. Stanje se u psihologiji definira kao trenutni način funkcioniranja (mišljenja, osjećanja ili ponašanja), dok se crta odnosi na trajniju i stabilniju karakteristiku ili obrazac ponašanja. Tako bismo za nekoga tko se trenutno našao u teškoj životnoj situaciji te je fokusiran na ono negativno u vlastitom životu, zbog čega u ovom trenutku ne može vidjeti dobre i lijepe stvari koje će mu se možda dogoditi u budućnosti, rekli da je u stanju beznađa. S druge strane, za nekoga tko je u različitim situacijama usmjeren na to da će mu se negativne stvari možda događati u budućnosti ili tko je sklon život gledati kroz „crne naočale”, rekli bismo da ima crtu beznađa. Takvi su ljudi u povećanom riziku od samoubojstva kada se nađu u teškoj životnoj situaciji.

 

Kako prepoznati da netko razmišlja o samoubojstvu?

Na samoubojstvo se mogu odlučiti ljudi u svim dobnim skupinama, iz svih društvenih slojeva i u različitim životnim okolnostima. Svaka se osoba može naći u situaciji da razmišlja o samoubojstvu, zbog čega može biti teško prepoznati da netko doživljava suicidalne misli. Ipak, postoje znakovi koji mogu upućivati na to da osoba ima suicidalne namjere i na koje treba obratiti pažnju.

 

Najvažniji su znakovi povlačenje iz društva, opraštanje od dragih ljudi, dovršavanje obaveza i poklanjanje vrijednih stvari7. Također, osoba često može spominjati fraze poput neću dugo biti problem ili neću nikoga više ikada uznemiravati ili nije me za išta više briga ili moj život je beznadan, beskoristan, nebitan… Ova ponašanja upućuju na to da osoba dovršava svoje poslove i priprema se na smrt. Dodatno, postoje neke skupine ljudi za koje se smatra da su u povećanom riziku od samoubojstva. Neke od tih skupina su:

  • osobe koje boluju od psihičkih bolesti (pogotovo depresije, PTSP-a, shizofrenije i ovisnosti)
  • osobe koje imaju kronične bolesti ili doživljavaju kroničnu bol
  • stariji muškarci, pogotovo ako su rastavljeni ili udovci
  • osobe koje se samoozljeđuju, pogotovo ako to čine redovito
  • osobe koje su već pokušale samoubojstvo.

Prethodni pokušaji samoubojstva najvažniji su rizični čimbenik za ponovni pokušaj samoubojstva4 – polovica ljudi koja počini samoubojstvo već je to pokušala barem jednom prije. Zato je važno pitati osobu razmišlja li o tome da si oduzme život i je li to već pokušala. Ljudi često oklijevaju postaviti ovo pitanje jer se boje da će time dati osobi ideju da bi se mogla ubiti. Voljeli bismo stoga naglasiti da ne možemo osobi usaditi ideju da bi bilo dobro da si oduzme život. Dapače, dobro je osobu otvoreno i bez eufemizama pitati ima li suicidalne misli ili namjere jer joj time pokazujemo da nam se može povjeriti i da možemo izdržati razgovor o teškim temama koje ju muče. Prepoznavanjem toga da je osobi teško i otvorenim razgovorom potičemo osobu da nam se povjeri i olakšavamo njen teret te povećavamo šanse da će potražiti i dobiti pomoć. Važno je ne hodati po jajima kada se radi o samoubojstvu, već ovoj temi pristupiti otvoreno i bez skrivanja, iako to može biti vrlo teško i bolno. No, upamtite da ovim razgovorom možda možete nekome spasiti život. Tijekom razgovora sa suicidalnom osobom važno je prepoznati na kojoj razini razmišlja o samoubojstvu: ima li suicidalne ideje, suicidalne namjere ili već razrađen plan o tome kada će se, gdje i kako ubiti. Što su namjere konkretnije i što je osoba razradila više detalja o samoubojstvu, to je veći rizik da će ga počiniti.

 

Kako pružiti podršku suicidalnoj osobi?

Kada kod nekoga primijetimo suicidalne namjere, nužno je reagirati. Ako niste sigurni da će osoba potražiti podršku stručnjaka za psihičko zdravlje, možete je uzeti za ruku i zajedno s njom otići po pomoć (u najbližu bolnicu ili dom zdravlja, u Centar za krizna stanja ili kod drugih stručnjaka psihičkog zdravlja). Ako osoba ima razrađen plan samoubojstva, možete joj oduzeti ili ograničiti pristup planiranim sredstvima.

Ipak, najvažnije je saslušati osobu i pokušati razumjeti kako se osjeća te joj vratiti nadu u budućnost, bilo ohrabrenjem, bilo stvaranjem nekih konkretnih planova u budućnosti, bilo traženjem pomoći. Pokušajte ne osuđivati ili vrijeđati osobu niti forsirati razgovor ako se ne osjeća ugodno, kao ni pokušavati riješiti njene probleme jer joj tako zapravo pokazujete da ne slušate. Važno je ne tabuizirati suicidalnost i ne ponašati se kao da je osoba čudna, pokvarena ili loša zato što se želi ubiti. Pristupanje ovoj temi kao bilo kojoj drugoj pomaže osobi da se osjeća kao da je slušate i daje joj do znanja da možete izdržati njene teške osjećaje te da se može osloniti na vas, što joj pokazuje da nije sama i da vam je stalo do nje. Prepoznajte kako se osoba osjeća, dajte joj do znanja da ste tu za nju i ponudite joj da potražite pomoć.

Nažalost, samoubojstvo ne možemo uvijek spriječiti. Znakovi koji upućuju na rizik od samoubojstva su nespecifični i nije ih uvijek lako prepoznati. Ponekad ih osoba ne pokazuje, ponekad ih ne vidimo na vrijeme, a ponekad učinite sve što ste trebali i osoba si svejedno odluči oduzeti život. To je tragedija, ali nije vaša krivica. Tugovanje za nekime tko je počinio samoubojstvo može biti bolno i dugotrajno te u tugujućima potaknuti različite emocije. Neki osjećaju krivnju što nisu spriječili samoubojstvo ili smatraju da su trebali učiniti više za preminulog, a nije neobična niti ljutnja prema preminulome. Bol preživjelih ne možemo ukloniti, ali možemo im biti podrška u tugovanju. Više o tome u sljedećem članku.

 

Ako vi ili netko koga poznajete doživljava suicidalne misli ili namjere, nemojte oklijevati potražiti pomoć. Možete se javiti nama na [email protected] radnim danom od 9 do 18 sati, nazvati Centar za krizna stanja i prevenciju suicida koji je dostupan od 0 do 24 na 01 / 2376 470 ili se obratiti drugom izvoru psihološke podrške.

 


Literatura

¹ Svjetska zdravstvena organizacija. (2019, rujan 9.). Suicide: one person dies every 40 seconds. https://www.who.int/news/item/09-09-2019-suicide-one-person-dies-every-40-seconds

² Borges, G., Nock, M. K., Haro Abad, J. M., Hwang, I., Sampson, N. A., Alonso, J., Andrade, L. H., Angermeyer, M. C., Beautrais, A., Bromet, E., Bruffaerts, R., de Girolamo, G., Florescu, S., Gureje, O., Hu, C., Karam, E. G., Kovess-Masfety, V., Lee, S., Levinson, D., Medina-Mora, M. E., Ormel, J., Posada-Villa, J., Sagar, R., Tomov, T., Uda, H., Williams, D. R. i Kessler, R. C. (2010). Twelve-month prevalence of and risk factors for suicide attempts in the World Health Organization World Mental Health Surveys. The Journal of Clinical Psychiatry, 71(12), 1617–1628.

³ Nock, M. K., Borges, G., Bromet, E. J., Alonso, J., Angermeyer, M., Beautrais, A., Bruffaerts, R., Chiu, W. T., de Girolamo, G., Gluzman, S., de Graaf, R., Gureje, O., Haro, J. M., Huang, Y., Karam, E., Kessler, R. C., Lepine, J. P., Levinson, D., Medina-Mora, M. E., Ono, Y., Posada-Villa, J. i Williams, D. (2008). Cross-national prevalence and risk factors for suicidal ideation, plans and attempts. The British Journal of Psychiatry: The Journal of Mental Science, 192(2), 98–105.

4 Svjetska zdravstvena organizacija. (2021, lipanj 21.). Suicide. https://www.who.int/news-room/fact-sheets/detail/suicide

5 Baryshnikov, I., Rosenström, T., Jylhä, P., Vuorilehto, M., Holma, M., Holma, I, Riihimäki, K, Brown, G. K., Oquendo, M. A. i T. Isometsä, E. T. (2020). Role of Hopelessness in Suicidal Ideation Among Patients With Depressive Disorders. The Journal of Clinical Psychiatry, 81(2).

6 Burr, E. M., Rahm-Knigge, R. L. i Conner, B. T. (2018). The Differentiating Role of State and Trait Hopelessness in Suicidal Ideation and Suicide Attempt. Archives of Suicide Research, 22(3), 510–517.

7 Zavod za javno zdravstvo Zagrebačke županije. (2021, rujan 10.). Svjetski dan prevencije samoubojstava – 10. rujna 2021. https://www.zzjz-zz.hr/svjetski-dan-prevencije-samoubojstava-2021/

Post Author: kako si?