Site Loader

„Vi ste nesavršeni, trajno i neizbježno puni mana. I prekrasni ste.“ – Amy Bloom

 

Način na koji vidimo i opisujemo vlastito tijelo predstavlja našu sliku o tijelu. Ona se tijekom našeg života mijenja pod utjecajem različitih faktora. Svatko od nas može razviti pozitivnu ili negativnu sliku o tijelu, dok kod nekih ljudi s psihičkim poremećajima slika o tijelu može biti značajno narušena. U ovom članku objasnit ćemo što je to slika o tijelu, govorit ćemo o faktorima koji na nju utječu i načinima na koje je povezana s nekim psihičkim poremećajima te ćemo pružiti smjernice za poboljšanje vlastite slike o tijelu.

 

Što je slika o tijelu?

Slika o tijelu odnosi se na način na koji vidimo svoje tijelo u ogledalu i na slikama te osjećaje koje nam ta slika izaziva. Dovoljno je i samo razmišljati o vlastitome tijelu da bismo pretežito osjećali ugodu ili nelagodu, ovisno o tome kakva nam je slika o tijelu. Te su misli i osjećaji promjenjivi i subjektivni, odnosno moguće je da druge osobe naše tijelo doživljavaju na sasvim drugi način. Slika o tijelu ima dvije glavne komponente: percepciju i poimanje tjelesnog izgleda. Na sliku o tijelu utječu različiti povijesni, kulturalni, socijalni, individualni i biološki faktori koji djeluju tijekom različitih vremenskih razdoblja1, iz čega možemo zaključiti kako je slika o tijelu kompleksan fenomen.

Na primjer, kulturalni ideal u nekim društvima prenosi poruku da bi žene trebale imati mršavo tijelo pa tako one žene koje se ne uklapaju u takav ideal mogu reagirati na takvu poruku osuđujući se da su debele. Neki pojedinci mogu razviti snažne stavove, primjerice da je poželjno imati mišićavo tijelo, što može dovesti do negativnije slike o vlastitom tijelu ako se ono ne percipira u skladu sa stavom. Očekivanja također mogu utjecati na pojedinčevu procjenu tjelesne težine pa tako osoba koja misli da unosi puno kalorija može precjenjivati vlastitu tjelesnu težinu. Sa slikom o tijelu povezano je i to kako se pojedinac osjeća u svome tijelu: ako se osoba osjeća dobro u svome tijelu, to je povezano s pozitivnijom slikom o njemu. S druge strane, osobe koje imaju poremećaje prehrane mogu imati značajno narušenu sliku o svome tijelu.

 

Povezanost slike o tijelu sa psihičkim poremećajima

Svatko može imati pozitivnu ili negativnu sliku o svome tijelu. No, kod nekih ljudi ta slika može biti toliko narušena da postaje dijelom psihičkog poremećaja. Najčešće se to javlja kod poremećaja prehrane i somatoformnih poremećaja. Tjelesni dismorfni poremećaj uključuje preokupaciju zamišljenim nedostatkom u fizičkom izgledu koji je drugima neprimjetan ili slabo primjetan. Preokupacije su najčešće fokusirane na lice ili glavu (primjerice ožiljak na licu ili veliki nos), ali mogu uključivati bilo koje područje tijela2. S druge strane, osobe s poremećajima prehrane uglavnom su preokupirane težinom i oblikom tijela, pri čemu tjelesni nedostaci nisu nužno zamišljeni, ali su u pravilu pretjerani. Budući da su tipični percipirani nedostaci kod tjelesnog dismorfnog poremećaja, poput obilježja lica, urođeni, osobe su manje sklone percipirati sebe osobno odgovornima. S druge strane, osobe s poremećajima prehrane percipiraju da je njihovo tijelo pretjerane ili nezadovoljavajuće težine ili veličine te zbog toga osjećaju krivnju jer smatraju da su to sami uzrokovali prekomjernim jedenjem, nedovoljnim vježbanjem ili nedostatkom samokontrole.

 

Kako poboljšati sliku o tijelu?

  • Pokušajte biti zahvalni na onome što vaše tijelo može učiniti radije nego biti kritični prema svojem tjelesnom izgledu. Postoje dva tipa slike o tijelu: funkcionalna i estetska. Kada se fokusiramo na estetsku, odnosno na vanjski izgled, puno smo skloniji biti nezadovoljni jer su ideali koje si postavljamo najčešće prestrogi i neostvarivi. Kada gledamo na tijelo fokusirajući se na ono za što je sposobno i što njime možemo postići, gradimo zdraviju sliku o tijelu jer osjećamo zahvalnost za ono što možemo i potaknuti smo raditi na svom zdravlju, snazi i sposobnostima. Umjesto negativnih misli o tome da su nam, primjerice, noge „predebele“, usmjerimo se na to da nam omogućuju šetanje, trčanje, plivanje, plesanje…
  • Radite na prihvaćanju i ljubavi prema svojem tijelu upravo takvim kakvo je. Umjesto fokusiranja na percipirane tjelesne nedostatke, prihvatite ih kao samo jedan dio cjeline vašeg vrijednog i jedinstvenog tijela. Nitko od nas nije savršen i svatko na sebi može pronaći neki dio tijela s kojim nije u potpunosti zadovoljan, ali to nas ne čini manje vrijednima.
  • Neka vaša definicija ljepote bude način na koji se psihički osjećate u vezi svog tjelesnog izgleda, a ne kulturno definirani standard ljepote poput mršavog tijela za žene ili mišićavog tijela za muškarce. Standardi ljepote mijenjaju se iz godine u godinu i ovisni su o trenutnim trendovima. Ono što ljude može činiti lijepima može biti njihov stav, samopouzdanje, pozitivne misli o njima samima te osjećaji sreće i radosti koji mogu biti vidljivi u njihovom vanjskom izgledu (primjerice osmijeh na licu).
  • Prestanite uspoređivati vlastiti tjelesni izgled s izgledom drugih ljudi. Nemojte dopustiti da negativne informacije poput komentara vezanih za težinu i slike mršavih ili mišićavih tijela utječu na vaše osjećaje u vezi vas samih ili vašega tijela. Ljepota je relativan pojam te mnogi ljudi mogu biti lijepi na različite načine. Vjerojatno vaši prijatelji i bliske osobe ne izgledaju identično i baš kao ideal koji sebi postavljate, ali vjerojatno ih unatoč tome smatrate lijepima. Pokušajte cijeniti različiti tjelesni izgled, uključujući različite tjelesne težine i oblike, boju kože, frizure, stilove odijevanja itd, čime možete naučiti cijeniti i vlastitu posebnost.
  • Kada temeljite vlastitu vrijednost jedino na fizičkom izgledu, zanemarujete sve druge kvalitete, postignuća i sposobnosti koje vas čine lijepima. Razmislite vole li vas vaši prijatelji i članovi obitelji zbog toga kako izgledate ili zbog onoga tko vi jeste. Vjerojatno im je vaš izgled niže na popisu onoga što vole o vama, kao što i vi vjerojatno osjećate u vezi njih. Napišite popis svojih pozitivnih osobina, razmislite o svim stvarima koje volite kod sebe. Jeste li pametni, ljubazni, kreativni, odani, duhoviti…? Što bi drugi rekli, koje su vaše pozitivne osobine? Uključite i svoje talente, vještine i postignuća te se također sjetite koje negativne osobine nemate.
  • Preispitajte svoj negativni unutarnji govor. Svi povremeno imamo negativne misli o vlastitom tjelesnom izgledu. Ono što je važno je da ne temeljite vlastitu vrijednost na tim mislima. Umjesto toga, kada primijetite da ste samokritični ili pesimistični, postavite si pitanja: Koji je dokaz da je ova misao istinita? Koji je dokaz protiv ove misli? Što bih rekao/la prijatelju da ima ovu misao?
  • Ostanite aktivni jer to pozitivno utječe na vašu psihičku i fizičku dobrobit. Razlikujte kompulzivno vježbanje koje je vođeno pravilima, strogo te fokusirano na izgled i težinu od zdravog vježbanja koje je slobodno, zabavno i fleksibilno. Fokusirajte se na aktivnosti u kojima uživate i činite ih jer poboljšavaju vaše raspoloženje, a ne zbog toga što biste time mogli promijeniti kako izgledate. Vježbanju se trebate veseliti i nakon njega se osjećati bolje, a ne smatrati ga kaznom.
  • Okružite se ljudima koji vas podržavaju i žele vas vidjeti zdravima i sretnima. Izbjegavajte ljude u čijem se društvu osjećate loše u vezi sebe.

 

Poboljšanje slike o tijelu je proces koji uključuje prepreke te je potrebno određeno vrijeme kako bismo postigli promjenu. Važno je u tom procesu biti blag prema sebi. Ako vam se učestalo javljaju negativne misli o vlastitom tjelesnom izgledu koje teško prevladavate ili primijetite ponašanja poput prekomjernog jedenja, izgladnjivanja, prekomjernog provjeravanja u ogledalu ili prekomjernog vaganja, uvijek možete potražiti profesionalnu pomoć. Savjeti i podrška stručnjaka mogu vam pomoći da razvijete zdraviji stav prema vlastitome tijelu i učinkovite strategije za suočavanje s teškoćama. Ako vaša slika o tijelu izaziva u vama neugodne emocije ili narušava vaše svakodnevno funkcioniranje, možete nam se obratiti na [email protected].

 

Za kako si? napisala Tanja Stokanović, polaznica kolegija Očuvanje i unapređenje mentalnog zdravlja, Odsjek za psihologiju, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

 


Literatura

1 Slade, P. D. (1994). What is body image? Behaviour Research and Therapy, 32(5), 497–502.

2 Ruffolo, J. S., Phillips, K. A., Menard, W., Fay, C. i Weisberg, R. B. (2006). Comorbidity of body dysmorphic disorder and eating disorders. Severity of Psychopathology and Body Image Disturbance, 39(1).

3 Rosen, J. C. i Ramirez, E. (1998). A comparison of eating disorders and body dysmorphic disorder on body image and psychological adjustment. Journal of Psychosomatic Research, 44(3-4), 441–449.

4 Tylka, T. L. (2012). Positive psychology perspectives on body image. U Cash, T. F (Ur.), Encyclopedia of Body Image and Human Appearance (str. 657–663). Ohio: Elsevier Academic Press.

5 Smith, M., Robinson, L. i Segal, J. (2020). Eating disorder treatment and recovery. https://www.helpguide.org/articles/eating-disorders/eating-disorder-treatment-and-recovery.htm?pdf=13202

 

Post Author: kako si?