Site Loader

„Razvod nije takva tragedija. Tragedija je ostanak u nesretnom braku u kojem vaša djeca uče pogrešne stvari o ljubavi. Nitko nikada nije umro od razvoda.“ – Jennifer Weiner

 

Razvodi braka danas su uobičajeni i česti, što potvrđuju i istraživanja. Podaci iz SAD-a ukazuju na značajan porast učestalosti razvoda u posljednjih nekoliko desetljeća, dok je u Hrvatskoj taj porast ipak manji, ali svejedno značajan¹. Brojke prije 50-ak godina ipak nisu bile tako dramatične pa se postavlja pitanje: zašto su razvodi sada tako česti i odakle takav porast?

Ilustracija porasta globalne frekvencije razvoda u posljednjih nekoliko desetljeća i potencijalni uzroci tom rastu.

 

Nekoć je razvod bio značajno teži za provesti te se mogao ostvariti samo uz konkretan razlog, primjerice zbog prevare. Iako je to i dalje među češćim razlozima za razvod, u današnje se doba ipak veći naglasak stavlja na osobnu sreću i dobrobit. Drugim riječima, danas je sasvim legitimno prekinuti brak ako se ne osjećamo sretnima, ispunjenima i zadovoljnima, pa je time i sam postupak znatno jednostavniji. Osim toga, s vremenom se u društvu smanjila postojeća stigma oko razvoda.

Razvod se po Holmes-Raheovoj skali stresnih događaja svrstava na drugo mjesto po jačini, odmah nakon smrti bliskog partnera². Kod bračnog para može doći do osjećaja gubitka, osobnog neuspjeha i/ili bezvrijednosti, a k tome je dodatan stres prolaziti kroz životne promjene koje proizlaze iz ove odluke. Ipak, u cijelom su ovom procesu djeca najranjivija skupina te ona mogu osjećati kombinaciju zbunjenosti, tuge, usamljenosti i krivnje za sve ono što se događa oko njih. Iako neće sva djeca jednako reagirati, turbulentan razvod sa sobom može nositi negativne posljedice poput dugotrajnih neugodnih emocija, potencijalnih psihičkih smetnji i poremećaja, poteškoća u ponašanju, akademskih teškoća te u dugoročnom smislu – povećanog rizika od razvoda u budućnosti³. Ono što se kontinuirano pokazuje kao glavni pokretač tih neugodnih osjećaja i iskustava kod djece jest sukob između roditelja – u nekim slučajevima navedene poteškoće u dječjem funkcioniranju zapravo počinju još i prije samog razvoda, upravo zbog postojanja roditeljskog sukoba. Tome u prilog idu i podaci da djeca nerastavljenih roditelja koji su skloni čestim svađama mogu pokazivati lošiju prilagodbu od djece čiji su se roditelji sporazumno rastali,⁵. U tom smislu, nisu svi razvodi neugodna iskustva, a to posebno vrijedi ako se radi o disfunkcionalnoj obitelji ili obiteljskom nasilju. Tada razvod može predstavljati oblik brige za vlastitu sigurnost te često dovodi do poboljšanja kvalitete života djeteta.

 

Komunikacija s djecom

Svaki je razvod jedinstven i specifičan te ovisi o karakteristikama supružnika, djece i okoline u kojoj se nalaze. Ono na što roditelji imaju neposredan utjecaj jest okolina, odnosno način i uvjeti rastave. Uz stavljanje djeteta na prvo mjesto, jasno definiranje odnosa s (bivšim) supružnikom i najvažnije – pravilnu komunikaciju, cijeli se proces može značajno poboljšati i uravnotežiti.

Ovo su samo neke od korisnih smjernica za razgovor s djecom:

  • Nemojte pokrenuti razgovor u zadnji čas. Razgovor na vrijeme može pomoći djetetu da se kognitivno i emocionalno pripremi za promjene koje će uslijediti u budućnosti. Neki preporučuju da vrijeme od inicijalnog razgovora do samog razvoda treba biti to dulje što je dijete starije⁶.
  • Prije razgovora pokušajte riješiti pitanje vaše i djetetove budućnosti nakon razvoda. Sve promjene koje dolaze s razvodom mogu biti izvor stresa za djecu. Jedan od načina na koji se to u nekoj mjeri može smanjiti jest ako već imate određen plan i odgovore na potencijalna pitanja koja se u razgovoru mogu javiti – to uključuje pitanje vašeg budućeg odnosa s djetetom, preseljenja, količine viđanja i slično. U razgovoru djetetu jasno objasnite promjene koje slijede, ali pokušajte u što manjoj mjeri mijenjati djetetov život.
  • Ako je moguće, u razgovoru o razvodu s djecom sudjelujte zajedno s (bivšim) supružnikom. Iako zakonski više nećete biti supružnici, ne prestajete biti roditelji i to je osobito bitno za reći, ali i pokazati svojoj djeci. Ovo je samo prvi korak kojim možete pokazati brigu i spremnost da oboje budete tu za njih. Osim toga, praktična je prednost zajedničkog sudjelovanja to da ćete oboje biti upoznati s time što vaše dijete sada zna, govori i osjeća o cijeloj situaciji.
  • Izbjegavajte pitanje kod koga vaše dijete želi živjeti. Razmislite kako biste se vi osjećali da vas netko pita koga više volite od svojih roditelja. Ovo pitanje stavlja ogroman teret na dijete koje dosad o tome uopće nije trebalo razmišljati. S druge strane, ako ono svojevoljno izrazi svoju želju i mišljenje, to je sasvim u redu i njegov se uvid treba uzeti u obzir.
  • Potaknite dijete da kaže ono što osjeća i da postavlja pitanja. Razgovor o osjećajima neizmjerno je bitan iz različitih razloga. Djetetovo prepoznavanje i razgovor o vlastitim emocijama prvi je korak da se aktivno nosi s njima. Ipak, prirodno je ako dijete ne želi razgovarati o tome, pa u tome može pomoći indirektan govor, npr. Neka se djeca u ovakvoj situaciji mogu osjećati tužno, pitam se osjećaš li se i ti tako.
  • Razgovarajte s djetetom iskreno, u skladu s njegovom dobi. Bez obzira na to koliko ste se pred djetetom trudili suzdržavati, dijete vjerojatno već zna i osjeća ono što ćete mu reći. Djetetu dajte iskrena i jasna objašnjenja, ali ga nemojte opterećivati detaljima koji za njega nisu važni.

Ono što je bitno naglasiti u komunikaciji:

  1. Vaše dijete nije krivo za razvod.
  2. Nema razloga za strah.
  3. Iako se situacija mijenja, i dalje ste svi obitelj.
  4. Fizički više nećete svi biti zajedno, no ljubav će prema vašoj djeci ostati ista.
Prikaz velikih „ne“ u ponašanju s djecom kod razvoda.

 

Još je bitno naglasiti i:

  • Budite dosljedni u odgoju. Iako se popuštanje djetetu tijekom razvoda na prvu može činiti kao dobra ideja, važno je zapamtiti da djetetu u tom razdoblju prepunom promjena trebaju jasne granice ponašanja. Nemojte dozvoliti djetetu ono što mu do sada niste dozvoljavali i ne dajte da vas ucjenjuje. Ovo može biti posebno težak korak jer se može činiti da ćete pomoći djetetu odgađanjem vremena odlaska na spavanje, kupnjom više poklona ili dozvolom više vremena pred ekranima. Međutim, ono što djetetu zaista može pomoći u ovoj situaciji je to da mu posvetite više vremena i time mu pokažete da ste tu za njega.
  • Brinite se i o sebi. Kako biste bili dostupni djetetu kao roditelj, važno je da se osjećate dobro kao osoba. U redu je u razdoblju razvoda osjećati razne emocije i imati vlastite potrebe, dokle god ih uspješno odvajate od potreba djeteta. To može biti teško ako vlastite potrebe stalno gurate pod tepih. Postoje razni načini na koje si možete olakšati ovo razdoblje – povežite se s bliskim ljudima, bavite se aktivnostima koje vas opuštaju i u kojima uživate, potražite grupe podrške za rastavljene roditelje, a možete i potražiti psihološku podršku ako vam je potrebna.

 

Konačno, razvod braka za djecu može biti zbunjujuće doba, a njegove posljedice mogu biti raznolike. Za dio djece to je izvor stresa i tuge, dok je nekima – olakšanje. Ono što svakako treba upamtiti u cijelom ovom procesu te staviti na prvo mjesto jesu djetetova prava, želje i interesi. Drugim riječima, svako dijete zaslužuje kontinuiran i prisan odnos s obama roditeljima, pravo na sigurnu i podržavajuću okolinu te zaštitu od neprimjerenih informacija (poput detalja oko razvoda ili nekih osobnih razmirica) te najvažnije – neograničenu količinu ljubavi obaju roditelja.

Za dodatne savjete i podršku uvijek se možete javiti Hrabrom telefonu na 0800 0800 (za roditelje) ili na 116 111 (za djecu) radnim danom od 9 do 20 sati. Kao i uvijek, naše je uho za slušanje na [email protected].

 


Literatura

¹ Državni zavod za statistiku. (2019). Hrvatska u brojkama. https://www.dzs.hr/

² Holmes, T. H. i Rahe, R. H. (1967). The social readjustment rating scale. Journal of psychosomatic research, 11(2), 213–218. https://doi.org/10.1016/0022-3999(67)90010-4

³ Amato, P. R. i Keith, B. (1991). Parental divorce and the well-being of children: a meta-analysis. Psychological bulletin, 110(1), 26–46. https://doi.org/10.1037/0033-2909.110.1.26

⁴ Bowcott, O. (2015). Children of divorce: 82% rather parents separate than ‘stay for the kids’. The Guardian. https://www.theguardian.com/lifeandstyle/2015/nov/22/children-divorce-resolution-survey-rather-parents-separate

⁵ Morrison, D. R. i Coiro, M. J. (1999). Parental conflict and marital disruption: Do children benefit when high-conflict marriages are dissolved? Journal of Marriage and the Family, 61(3), 626–637. https://doi.org/10.2307/353565

⁶ Hrabri telefon. (2019). Kad se roditelji razvode (brošura). https://issuu.com/hrabritelefon/docs/kad_se_roditelji_razvode_-_bro_ura_

 

Post Author: kako si?