Site Loader

Kupite li uvijek isti brend piva kada gledate utakmicu s prijateljima?

Šminkate li se uvijek istim redoslijedom?

Očekujete li svakog Božića da će ujak mrvicu pretjerati s kuhanim vinom?

 

Ljudska civilizacija oduvijek obiluje različitim običajima i tradicijama. Društva diljem svijeta obilježavaju religijske svetkovine, razvoj djece u odrasle osobe, sklapanja brakova, smrti članova zajednice i slično. Čini se da postoji nešto u ritualima što je univerzalno za ljudsku rasu, a u ovom ćemo članku pokušati opisati što je to.

 

Ljudi ne vole promjene. Evolucija je u nas ugradila vrlo jako vjerovanje: ono što je predvidljivo je sigurno. Ako znamo što očekivati, možemo se na to pripremiti, čime čuvamo vlastitu sigurnost i preživljavanje. Suprotno tome, neočekivani događaji i neizvjesnost oko budućnosti u nama izazivaju osjećaje nelagode i nesigurnosti. Te osjećaje, koje nerijetko prati i doživljaj anksioznosti, pokušavamo ublažiti ponovnim uvođenjem osjećaja kontrole u svoj život. To radimo na različite načine, najčešće tako da se fokusiramo na male stvari koje možemo kontrolirati kako bismo pažnju maknuli s onih koje ne možemo. Svijet je nepredvidljiv i kaotičan, a mi ga imamo potrebu dovesti u red i stvoriti strukturu koja nam pomaže da se nosimo s neizvjesnošću. U tome nam pomažu brojni psihološki mehanizmi i ponašanja razvijena evolucijom, među kojima su i održavanje tradicije i rituala. Mnogi su običaji vezani za razdoblja velikih životnih promjena: krštenja, vjenčanja, sprovodi. Ta su razdoblja često praćena osjećajem gubitka kontrole jer ne znamo što će nam promjena donijeti u budućnosti: kakvi ćemo roditelji ili supružnici biti ili kako ćemo živjeti bez drage osobe. Rituali tada služe kao predvidljivo, poznato ponašanje koje vraća dojam kontrole te smanjuje napetost povezanu s neizvjesnim i nepoznatim1.

Postavlja se pitanje što je točno ritual. Dobar su primjer različite pripremne radnje koje sportaši ponekad rade prije izvođenja slobodnog udarca ili servisa: npr. udaraju loptom o teren ili je prebacuju iz ruke u ruku određen broj puta. Istraživači su definirali tri karakteristike koje neko ponašanje čine ritualom1:

  • Radi se o fiksnom redoslijedu aktivnosti ili pokreta. Ti su pokreti često formalni i repetitivni, npr. tenisač udari lopticom o reket tri puta, zatim o teren četiri puta.
  • Te aktivnosti imaju simboličko značenje, odnosno subjektivno značenje koje nadilazi samu akciju. Naš se tenisač udaranjem loptice koncentrira na izvođenje servisa.
  • Ritualno ponašanje nije funkcionalno, odnosno nema instrumentalnu svrhu povezanu s ciljem rituala – udaranje lopticom o reket samo po sebi ne pomaže tenisaču da bolje izvede servis. (Ovakvi rituali doista poboljšavaju sportsku izvedbu, ali zbog toga što smanjuju razinu anksioznosti pred nastup, a ne zato što udaranje lopticom o teren poboljšava sposobnost izvođenja servisa.1)

Rituali su možda najučestaliji u religijskom kontekstu, gdje nose duhovno značenje. Mnogi se širi društveni običaji također mogu smatrati ritualima – vjenčano prstenje stavlja se u određenom trenutku ceremonije vjenčanja, simbolički predstavlja sklapanje braka, a njihovo svakodnevno nošenje nema drugu svrhu osim da simbolizira kako su supružnici predani jedno drugome. U božićno doba na zgrade se stavljaju lampice i ukrašavaju se jelke – ova ponašanja nemaju drugu svrhu osim da obilježavaju blagdansko razdoblje.

Tradicije služe povezivanju zajednice i pružanju međusobne potpore. Ljudi su vrlo društvena vrsta i zdravlje zajednice važno nam je za preživljavanje, a jačanje grupnih odnosa postižemo kroz zajedničko slavlje važnih događaja. Time stječemo iskustvo međusobne utjehe, imamo vrijeme za refleksiju i odmaramo se od pritiska svakodnevnog života, istovremeno zadovoljavajući svoju temeljnu potrebu za povezanošću s drugima2. Rituali nam tada služe kao bijeg iz neizvjesne svakodnevice u poznato i predvidljivo, gdje smo okruženi dragim ljudima i osnažujemo veze s njima.

Osim uspostavljanja osjećaja kontrole i povezivanja zajednice, rituali i tradicije imaju još jednu važnu svrhu: obilježavanje prolaska vremena. Definiranjem početka i kraja razvojnih ili socijalnih faza rituali strukturiraju naš socijalni svijet i način na koji razumijemo vrijeme, socijalne odnose i njihove promjene4. Jedan takav ritual je tzv. obred prelaska (engl. rite of passage), odnosno inicijacija u novu socijalnu ulogu, primjerice prijelaz iz uloge srednjoškolca u ulogu studenta. Obred prelaska sastoji se od triju faza:

  1. odvajanje od prošle socijalne uloge – npr. polaganje državne mature, završetak srednje škole i gubitak statusa srednjoškolca;
  2. liminalnost (graničnost), odnosno period između uloga – ljeto između završetka srednje škole i upisa na fakultet;
  3. preuzimanje nove socijalne uloge i vraćanje u društvo – upis na fakultet i stjecanje statusa studenta.

Trenutno stanje pandemije može se shvatiti kao produljena faza liminalnosti: staro normalno nestalo je, a još uvijek nismo sasvim sigurni kako će izgledati novo normalno, ono koje će nastupiti kada pandemija prođe. Na neki smo način zapeli u međurazdoblju i čekamo da završimo s prijelazom u novu ulogu, što može izazvati osjećaj izgubljenosti. Liminalnost nije ugodna čak niti kada ima definiran početak i kraj, a kada traje dugo i kada se čini kao da ne vodi ničemu, može biti iscrpljujuća.

 

„Trenutno normalno“ privremeno je i prolazno te smo sigurni da neće trajati zauvijek, ali ne znamo koliko će trajati. Takvo nas stanje stvari može mučiti jer je vrijeme izgubilo uobičajenu strukturu i ritam te se možemo osjećati destabilizirano i anksiozno.

 

U situacijama kada imamo dojam da je cijeli svijet u kaosu, nošenje s neizvjesnošću i uvođenje predvidljivosti u život može biti posebno izazovno, a bez važnih tradicija u takvim se vremenima možemo osjećati usamljeno i demoralizirano2. Stoga je prirodno tugovati za propuštenim maturalnim večerima, godišnjicama i rođendanima (o čemu smo već pisali), kao i osjećati se izgubljeno kada razmišljate o tome da ovaj Božić nećete moći provesti u uobičajenom širem krugu obitelji.

Ipak, i u ovim uvjetima možete stvoriti rituale koji mogu poboljšati vaš osjećaj dobrobiti. Pokazalo se da čak i novi rituali, odnosno neki set aktivnosti kojeg sami proglasimo ritualom, mogu smanjiti napetost i vratiti osjećaj kontrole1. Drugim riječima, ne moramo otići na sprovod da bismo obilježili smrt drage osobe. Možemo kod kuće npr. zapaliti svijeću i posvetiti im njihovu najdražu pjesmu. Takvi mali osobni rituali stvaraju dojam dovršenosti i događaj prestaje visiti u zraku.

Zaključno, rituali su istovremeno ceremonijalne, značajne aktivnosti pune povijesne i kulturne važnosti, ali i arbitrarni set repetitivnih aktivnosti koje slijede čvrsti scenarij3. Stoga iz kognitivne perspektive na našu psihu djeluju iz dva smjera:

  • odozgo prema dolje – povezuju nas s našim precima, višom silom, povijesti, kulturom, vremenom → podaruju nam značenje;
  • odozdo prema gore – red u ritualnim aktivnostima stvara red u našem svijetu → podaruju nam strukturu.

Kombinacija ovih dviju vrsta procesa omogućuje nam da se osjećamo kao da smo u kontroli te kao da imamo glas u tome što se događa i kada3. Tako nam omogućuju da se uzemljimo i opustimo te nas oslobađaju napetosti.

 

Potičemo vas da svakodnevno na neki način obilježite početak i kraj radnog dana od kuće, da na redovitoj bazi razgovarate sa svojim bližnjima i da događaje koji se zbog epidemioloških mjera ne mogu održavati obilježite na način na koji možete (npr. sami sebi ispecite kolač kako biste proslavili nećakovu diplomu). Ako vas zanima još nešto o ovoj temi ili imate povezanih teškoća, naš je sandučić uvijek otvoren na [email protected].

 


Literatura

1 Wood Brooks, A., Schroeder, J., Risen, J. L., Gino, F., Galinsky, A. D., Norton, M. I. i Schwartzer, M. E. (2016). Don’t stop believing: Rituals improve performance by decreasing anxiety. Organizational Behavior and Human Decision Processes, 137, 71–85.

2 Levine, S. (2017). A Profound Need for Our Traditions – Always a Comfort, Frequently a Salve, Sometimes a Lifeline. Psychology Today. https://www.psychologytoday.com/us/blog/our-emotional-footprint/201702/profound-need-our-traditions

3 Hobson, N. M., Schroeder, J., Risen, J. L., Xygalatas, D. i Inzlicht, M. (2017). The Psychology of Rituals: An Integrative Review and Process-Based Framework. Personality and Social Psychology Review 00(0), 1–25.

4 Lester, R. J. (2020). The Importance of Ritual – Marking life events in a socially distant world. Psychology Today. https://www.psychologytoday.com/intl/blog/anthropology-in-mind/202005/the-importance-ritual

 

Post Author: kako si?