Pacijent 9: Sve su mi misli zbrkane. Počnem o nečemu razmišljati ili govoriti, no nikad ne dospijem do kraja. Umjesto toga odlutam u krivom smjeru i uhvatim se za razne stvari koje bi mogle biti povezane s onim što želim reći, ali na način koji ne mogu objasniti. Ja se izgubim, a ljudi koji me slušaju još više…
Pacijent 20: Moj je problem da imam previše misli. Vi biste mogli pomisliti na nešto, recimo na pepeljaru, i odmah pomisliti: „Oh da, tu trebam staviti svoju cigaretu“, no ja bih pomislio na to, a potom na tucet različitih stvari koje su s tim povezane, sve u istom trenu.
(iz McGhie i Chapman, 1961)
Tekst koji ste upravo pročitali citati su dviju osoba koje boluju od shizofrenije. Neorganizirane i raštrkane misli i govor čest su simptom ove kompleksne psihičke bolesti. Shizofrenija može imati mnogo lica i različitih simptoma, a obavijena je stigmom, mitovima i pogrešnim tumačenjima. Stoga ćemo vam u ovom članku pokušati približiti shizofreniju – što je, koji su simptomi i zbog čega se javlja.
Pod pojmom shizofrenija uglavnom se misli na jednu od bolesti koja pripada široj kategoriji shizofrenog spektra i drugih psihotičnih poremećaja. Psihotični su poremećaji oni poremećaji u kojemu osoba na neki način gubi kontakt sa stvarnošću i može imati teškoća u prepoznavanju što je stvarno, a što nije. Osoba tako može vjerovati da je netko proganja ili opsjeda, a svijet oko nje, kao i njene vlastite misli, mogu početi gubiti smislenost i povezanost. Ovi simptomi utječu na sve aspekte života osobe – kako ona misli, što osjeća i kako se ponaša, stoga imaju ozbiljne posljedice na njeno opće funkcioniranje. Simptoma shizofrenije ima mnogo i oni se mogu javljati u različitim kombinacijama i intenzitetima, kao i imati različit sadržaj, zbog čega se često kaže da ne postoje dvije jednake shizofrenije.
Kada osoba ima psihotični poremećaj, to ne znači da je ona stalno „izvan stvarnosti“, već se poremećaj najčešće pojavljuje u fazama. Psihoze dolaze u obliku tzv. epizoda, odnosno razdoblja tijekom kojih je prisutan određeni odmak od stvarnosti, a koje mogu trajati i do mjesec dana. Psihotične epizode često su teške i zastrašujuće jer osobi ono što doživljava djeluje itekako stvarno, što okolini otežava razumijevanje. Oboljeloj osobi često je teško na smislen način prepričati sve što joj se za vrijeme psihotične epizode dogodilo i kakva je sve iskustva imala, stoga joj je potrebna podrška i razumijevanje za teškoće s kojima se nosi.
Simptomi shizofrenije²
Faza u kojoj su prisutni psihotični simptomi naziva se akutnom fazom – to je ono na što svi uglavnom pomislimo kada kažemo shizofrenija. Simptomi koji se pojavljuju u ovoj fazi nazivaju se pozitivnim simptomima, a ime su dobili zato što u život oboljele osobe „dodaju“ iskustva koja nisu uobičajena za svakodnevni život. Kad se akutna faza smiri, pozitivni se simptomi polagano povlače i ostaju simptomi koji se nazivaju negativnima, a koji od oboljele osobe „oduzimaju“ neke kapacitete koji se smatraju uobičajenima.
Pozitivni simptomi uključuju halucinacije i deluzije (sumanute misli). Halucinacije predstavljaju osjetilna iskustva bez stvarnog podražaja iz okoline – osoba čuje, vidi ili osjeća nešto što u stvarnosti ne postoji. Kod shizofrenije najčešće su slušne halucinacije, ali one mogu biti i vizualne, dodirne, pa čak i njušne. Osobe sa shizofrenijom tako mogu čuti glasove koji im nešto naređuju, komentiraju njihovo ponašanje ili se međusobno svađaju; mogu vidjeti osobe ili nestvarne likove i bića koji mogu prema njima biti neprijateljski nastrojena; mogu osjećati da neugodno mirišu i sl. Važno je napomenuti da, iako tih podražaja u stvarnosti nema, osobama koje doživljavaju halucinacije, one djeluju itekako stvarno te često mogu biti zastrašujuće i uznemirujuće. Uz halucinacije, jedan od najčešćih simptoma shizofrenije su i deluzije ili sumanute misli – čvrsta uvjerenja koja se ne mogu promijeniti čak ni kada se osoba susretne s dokazima koji ih pobijaju.¹ Tako ljudi sa shizofrenijom mogu vjerovati da ih netko prati, da drugi ljudi mogu čuti njihove misli ili da im ubacuju svoje misli u njihovu glavu, mogu imati preuveličane ideje o vlastitoj važnosti ili moći, npr. da mogu utjecati na vrijeme i sl. Deluzije se javljaju u različitim oblicima, a ono što nošenje s njima čini težim je to što im osoba često u potpunosti vjeruje jer joj djeluju itekako stvarno i uvjerljivo. Stoga razuvjeravanja iz okoline ne padaju na plodno tlo, već mogu u osobi dodatno pojačati vjerovanje u deluzije (primjerice, ako osoba vjeruje da je svi špijuniraju, a bliske osobe je uvjeravaju da to nije istina, osoba može pomisliti da su te bliske osobe špijuni koji ne žele da ih se otkrije).
Negativni simptomi odnose se na različite promjene u ponašanju koje se očituju u smanjenom opsegu funkcioniranja. Osobe sa shizofrenijom mogu imati manjak motivacije za svakodnevne životne aktivnosti; biti ravnodušne prema drugim ljudima, slabo zainteresirane za ostvarivanje kontakta s drugima te imati malo prijatelja i slabije razvijene socijalne vještine; biti u nemogućnosti doživljavati ugodu, odnosno veseliti se sretnim i ugodnim događajima u budućnosti; općenito malo pričati i imati sniženo emocionalno izražavanje (ravan ton glasa, izbjegavanje kontakta očima, bezizražajnost lica i slično). Ovi simptomi opstaju i nakon akutne faze te uvelike utječu na svakodnevni život – osobe koje doživljavaju izraženije negativne simptome shizofrenije uglavnom imaju lošiju kvalitetu života od osoba koje također imaju shizofreniju, ali s manje negativnih simptoma.
Simptomi dezorganiziranosti opisani su u citatu na početku ovog članka, a odnose se na teškoće u oblikovanju misli – oboljele osobe mogu imati nepovezani tijek misli, dezorganizirani govor, a ponekad se može javiti i fenomen bloka misli, gdje osoba bez očitog razloga naglo prekida tok misli i nastavlja pričati o nekoj drugoj temi. Za shizofreniju se zato može reći i da je „bolest slobodnih asocijacija“ – misli najčešće skaču s jedne na drugu asocijaciju i osobi može biti teško organizirati ih u smislenu cjelinu, što se onda očituje i u govoru bez niti vodilje koji je teško pratiti. Kod ljudi sa shizofrenijom često je prisutno i pretjerano konkretno mišljenje, odnosno nesposobnost razumijevanja prenesenog značenja (metafora), što otežava komunikaciju s drugima i razumijevanje svakodnevnog govora.
Uz pozitivne i negativne simptome, shizofrenija može uključivati i razne netipične načine kretanja, kao npr. određene obrasce pokreta rukama ili nogama, povišenu aktivnost u svim kretnjama ili tzv. katatoničnu nepomičnost – zadržavanje u istim položajima, ponekad i po nekoliko sati. Mogu biti prisutni i simptomi izmijenjenog ritma spavanja, anksioznost, fobije, a često se javljaju i problemi u pažnji, (radnom) pamćenju, jezičnim sposobnostima kao i u donošenju odluka i rješavanju problema.¹ Ponekad se mogu javljati i neprimjerene emocionalne reakcije, npr. osoba može reagirati veselo na neki tužni ili zabrinjavajući sadržaj ili netočno prepoznavati tuđe emocije.
Što uzrokuje shizofreniju i koliko često se ona javlja?
Pri razmatranju uzroka bilo koje bolesti potrebno je u obzir uzeti „širu sliku“, a to vrijedi i za psihičko zdravlje – ljudsko ponašanje, razmišljanje i doživljavanje kompleksne su pojave na koje utječu mnogi različiti čimbenici. Tako prema biopsihosocijalnom modelu promatramo moguće biološke, psihološke i okolinske čimbenike koji bi mogli doprinijeti pojavi ili razvoju neke bolesti ili poremećaja. Iako još uvijek ne znamo točne uzroke shizofrenije, otkriveno je nekoliko čimbenika koji su važni za njeno javljanje i razvoj. Kod shizofrenije postoji jasan genetski učinak, odnosno ona će se češće javljati kod ljudi koji u svojoj obitelji imaju članove koji također boluju od shizofrenije (što nikako ne znači da će svaka osoba koja u svojoj obitelji ima člana oboljelog od shizofrenije razviti simptome). Istraživanja pokazuju i neke razlike u strukturi, organizaciji i funkcioniranju mozga, kao i promjene u sustavu neurotransmitera kod osoba oboljelih od shizofrenije, za koje se vjeruje da leže u podlozi razvoja simptoma. Ljudi sa shizofrenijom također su osjetljiviji na svakodnevne stresore³, što može dodatno pogoršati ili potaknuti simptome kod onih koji već imaju genetsku predispoziciju. Shizofreniju ne možemo izazvati svojim postupcima, ali kod osoba koje imaju „potencijal“ za razvoj ove bolesti, određeni događaji mogu djelovati kao okidač za pojavljivanje simptoma.
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, u svijetu trenutno 24 milijuna ljudi boluje od shizofrenije, što čini oko 0,32% svjetske populacije.4 Simptomi se uglavnom počnu javljati u kasnoj adolescenciji i ranoj odrasloj dobi³, odnosno između 15. i 40. godine života, a u više od 50% slučajeva javi se između 15. i 25. godine. Shizofrenija ne bira: ona pogađa sve skupine ljudi i može ozbiljno narušiti kvalitetu života oboljelih. Neki su joj ljudi podložniji, ali to ne znači da su slabi ili da su svojim djelovanjem potaknuli razvoj bolesti, već znači da im je potrebna stručna pomoć kako bi postigli što bolju kvalitetu života, smanjili simptome koje doživljavaju i naučili se nositi sa svojim stanjem. Moguće je voditi kvalitetan i ispunjen život sa shizofrenijom i postoje ljudi koji vas u tome mogu podržati.
Kako izgleda tretman shizofrenije?
Tretman shizofrenije uglavnom uključuje hospitalizaciju (za vrijeme akutne faze), uzimanje lijekova i psihosocijalni tretman.³ Uzimanje lijekova ključno je za tretiranje shizofrenije jer su oni jedini način na koji se mogu umanjiti ili ukloniti psihotični simptomi. Ovi su simptomi rezultat biokemijskih promjena i nužno ih je tretirati na biokemijski način – uzimanjem lijekova. Zato je iznimno važno da se ljudi koji sumnjaju da boluju od shizofrenije jave psihijatru kako bi dobili potrebnu terapiju.
Kombinacija lijekova i psihosocijalnog tretmana pokazala se najboljom za smanjenje simptoma, sprječavanje povratka simptoma i poboljšanje u općem funkcioniranju oboljelih. Dok se lijekovima uglavnom utječe na pozitivne simptome, psihosocijalni tretmani mogu uključivati psihoedukaciju, trening socijalnih vještina, kognitivne treninge za vježbanje pažnje, pamćenja i vještine rješavanja problema, kognitivno-bihevioralnu terapiju koja se pokazala korisnom u radu s deluzijama i drugo. Od iznimne su koristi obiteljske terapije jer shizofrenija i njeni simptomi drugim članovima obitelji često mogu biti nepoznati i frustrirajući, a pokazalo se kako okolina koja nije dovoljno podržavajuća za bolesnika može potaknuti povratak simptoma i ponovnu hospitalizaciju.³ Više o tome kako biti podrška nekome tko boluje od shizofrenije pisat ćemo u sljedećem članku.
Iako se radi o ozbiljnoj bolesti koja ima osjetne posljedice na svakodnevno funkcioniranje, uz ispravan tretman moguće je postići značajno smanjenje simptoma, kao i naučiti živjeti s njima. Mnoge osobe koje boluju od shizofrenije s vremenom nauče prepoznavati znakove koji ukazuju na to da će uskoro imati psihotičnu epizodu te se na vrijeme mogu javiti svom liječniku ili psihijatru kako bi se pobrinule za svoju dobrobit. Neki čak nauče koristiti svoje simptome kako bi vodili računa o svom psihičkom zdravlju – ponovna pojava nekih simptoma shizofrenije daje osobi do znanja da je pod prevelikim stresom i da treba uzeti pauzu kako bi se brinula o sebi. Kao i kod drugih psihičkih poremećaja i bolesti, stigma dovodi do toga da oboljele osobe odgađaju potražiti pomoć za sebe i pate sami, srameći se ili strahujući od svojih simptoma. Zato vas pozivamo da pokušate imati razumijevanja i suosjećanja prema ljudima koji se nose sa psihičkim teškoćama, čak i kad ne razumijete u potpunosti kroz što prolaze. Mi smo tu da informiramo i odgovorimo na sva vaša pitanja, a uvijek nam se možete javiti na [email protected].
Literatura
¹ Američka psihijatrijska asocijacija. (2014). Dijagnostički i statistički priručnik za duševne poremećaje (5. izdanje). Naklada Slap.
² Američka psihijatrijska asocijacija. (2020, kolovoz). What Is Schizophrenia? https://www.psychiatry.org/patients-families/schizophrenia/what-is-schizophrenia
³ Kring, A. M., Johnson, S. L., Davison, G. i Neale, J. (2012). Abnormal Psychology (12. izdanje). John Wiley and Sons.
4 Svjetska zdravstvena organizacija. (2022, 11. siječnja). Schizophrenia. https://www.who.int/news-room/fact-sheets/detail/schizophrenia
McGhie, A. i Chapman, I. S. (1961). Disorders of attention and perception in early schizophrenia. British Journal of Medical Psychology, 34, 103–116.
