Rijetko koja tema privlači toliko pozornosti, a istovremeno je toliko tajnovita, poput ljudske seksualnosti. Seks ne samo da je jedna od temeljnih ljudskih potreba već je i važan dio odnosa s drugima i na ovaj ili onaj način sveprisutan u našim životima. Unatoč tome, u društvu se seks i dalje doživljava kao svojevrsna tabu-tema o kojoj se često nevoljko, ali i nedovoljno (otvoreno) govori. Bez obzira na to što se ovoj temi u posljednje vrijeme pristupa sa sve više interesa i sve manje ustručavanja, razmatranje seksualnih smetnji i disfunkcija – pogotovo ženskih – ostaje dio razgovora o seksu koji se gura pod tepih, iako se s njima može susresti svatko od nas.1
O čemu je zapravo riječ?
Velik broj žena prilikom seksualnih odnosa ne uspijeva postići seksualno zadovoljstvo. Ako se takav problem javlja često ili je stalno prisutan, možemo govoriti o postojanju seksualnih disfunkcija, odnosno poremećaja2. Navedene se smetnje javljaju kod čak 25-50% žena3. Većina seksualnih disfunkcija povezana je s nekom od faza seksualnog odgovora, odnosno koraka kroz koje svatko od nas prolazi tijekom seksualnih aktivnosti, neovisno o tome uključuju li one partnera/icu ili ne4. Klasični model ciklusa seksualnog odgovora sastoji se od četiriju faza: faze uzbuđenja, platoa, orgazma i razrješenja; te se na njima velikim dijelom temelji podjela seksualnih poremećaja.
Poremećaj nedostatka seksualne želje i uzbuđenja
Iako se nekoć o poremećajima seksualne želje i seksualnog uzbuđenja govorilo kao o zasebnim disfunkcijama, danas ih poznajemo pod zajedničkim nazivom poremećaj nedostatka seksualne želje i uzbuđenja5. Upravo je smanjena ili odsutna seksualna želja najčešći seksualni poremećaj kod žena te njih čak 32% izvještava o tome da su u proteklih mjesec dana imale simptome ovog poremećaja. To je stanje u kojem osoba ne osjeća potrebu za seksualnom aktivnošću te je nezainteresirana za bilo kakvu vrstu seksualnosti, ali izbjegava i ostale oblike intimnosti – sam odnos, masturbaciju, maženje, ljubljenje. A ako se u njih i upusti, uzbuđenje koje doživljava je smanjeno ili u potpunosti nepostojeće6. U svom krajnjem obliku, ovaj gubitak interesa može prerasti u seksualnu averziju te seks za osobu može postati nešto odbojno što želi izbjeći pod svaku cijenu7. Izostaju i seksualna maštanja i fantazije koje su ženi prije bile zanimljive i privlačne. Jednostavno, osobu seks i seksualnost više ne zanimaju te ona najčešće takav razvoj događaja ne vidi kao nedostatak ili problem nego to kod njih osvijeste njihovi partneri/ice.
Prilikom dijagnoze ovog poremećaja iznimno je važno sagledati moguće „razlike u želji“ između partnera. Naime, ako jedan partner ima vrlo visok, a drugi jako snižen libido (odnosno seksualnu želju), moguće je da je problem u tom neskladu, umjesto u poremećaju seksualne želje. Također, ako osoba cijeli život nema seksualnu želju ili ne doživljava seksualno uzbuđenje, tada možemo govoriti o aseksualnosti, jednoj od seksualnih orijentacija8. Aseksualne osobe ne doživljavaju seksualnu privlačnost prema drugim ljudima, iako to ne znači nužno da ne doživljavaju romantičnu privlačnost – mogu biti zainteresirane za održavanje romantične veze, ali bez seksa. Neke aseksualne osobe mogu osjećati seksualni nagon te imati želju za masturbacijom, ali ga nemaju potrebu izraziti kroz seks s drugom osobom, druge mogu biti potpuno nezainteresirane za bilo kakvu seksualnu aktivnost ili im seks čak može biti odbojan, treće su možda zainteresirane samo za ljubljenje i maženje.
S druge strane, posve je uobičajeno da se tijekom života javljaju prolazne promjene u seksualnoj želji i uzbuđenju te da one zbog određenih okolnosti padaju. Primjerice, smanjenje interesa za seksualnim aktivnostima jedna je od brojnih promjena koje se mogu dogoditi tijekom menopauze9. Promjene u seksualnoj želji mogu se javiti i nakon trudnoće te za vrijeme dojenja. Tada se najčešće povezuju s hormonalnim promjenama, ali pad seksualnog interesa može biti i rezultat psihičkih čimbenika poput narušene slike tijela10, anksioznosti ili depresije, kao i općenitog lošeg zdravstvenog stanja11. Prirodno je da se seksualna želja, interes i uzbuđenje mijenjaju kroz vrijeme te da su ponekad više, a ponekad niže. Ako se zbog manjka seksualne želje osjećate nezadovoljno i voljeli biste to promijeniti, potičemo vas da potražite pomoć.
Poremećaji doživljavanja orgazma
Druga je najčešća seksualna disfunkcija, koja se javlja kod svake četvrte žene, poremećaj orgazma. Ona se odnosi na značajno odgađanje osjećaja orgazma ili njegov smanjen intenzitet, no može se raditi i o rijetkim ili pak u potpunosti odsutnim orgazmima (anorgazmija).12 Anorgazmija ne mora nužno značiti da osoba nikad nije postigla orgazam. Ona se može javiti od samog početka seksualnih aktivnosti, kada se naziva primarna anorgazmija i odnosi se na žene koje (dosad) nikad nisu doživjele orgazam. No postoji i sekundarna anorgazmija, koja se javlja nakon određenog razdoblja seksualnog funkcioniranja u kojem je žena imala iskustvo orgazma13.
Središnje mjesto za postizanje orgazma kod žena jest klitoris, organ koji se tijekom trudnoće razvija iz istog tkiva kao i penis kod muškaraca (zbog čega se tijekom seksualnog uzbuđenja također puni krvlju, odnosno doživljava erekciju). Mnogi ne znaju da klitoris nije samo dio vanjskog spolovila, već razgranata struktura koja se proteže unutar tijela i oko rodnice, što znači da ga se može stimulirati na različite načine. Posve je uobičajeno da među ženama postoje određene razlike u građi klitorisa, što dovodi i do razlika u mogućnosti postizanja orgazma koje nisu nužno znak anorgazmije. Činjenica je da žene „teže“ od muškaraca doživljavaju orgazam te da kod njih adekvatna stimulacija igra puno veću ulogu14. Dok je nekim ženama dovoljna sama penetracija, većini je za postizanje orgazma potrebna i dodatna stimulacija klitorisa. Nemogućnost postizanja orgazma isključivo putem vaginalne penetracije nije nužno odraz seksualne vještine žene ili njenog partnera/ice, već može biti posljedica toga što klitoris nije dovoljno stimuliran. Zbog toga nema ničeg lošeg u tome da žena ili njen partner/ica koristi svoje ruke ili seksualne igračke za dodatnu stimulaciju. Orgazmi su vrlo individualna stvar te nema ispravnog ili jedinstvenog načina kako ga postići; svaki je orgazam različit, čak i kod iste osobe, tijekom istog odnosa, s istim partnerom14. Zbog toga je iznimno važno komunicirati s partnerom o tome koja vam vrsta stimulacije odgovara. Anorgazmiju je moguće liječiti, no njezina prisutnost ne isključuje postojanje bogatog i aktivnog seksualnog života. Mnoge žene, u različitoj mjeri, uživaju u seksualnim iskustvima bez orgazma jer im zadovoljstvo pruža užitak koji doživljavaju i osjećaj bliskosti koji ostvaruju s voljenom osobom.
Poremećaji vezani uz seksualnu bol
Posljednju skupinu poremećaja obilježava osjet boli prilikom penetracije. Vaginizam, čiji su uzroci više psihološke nego tjelesne naravi, onemogućava bilo kakvu penetraciju15, što uzrokuje probleme i tijekom ginekološkog pregleda. On označava nevoljno grčenje mišićnog tkiva koje okružuje početak rodnice pri bilo kakvom pokušaju penetracije, na koje žena ne može utjecati i koje uzrokuje bol. Dispareunija označava bol u zdjeličnom području tijekom penetracije, orgazma ili neposredno nakon njega.15 Vulvodinija je, pak, pretjerana osjetljivost vulve (vanjskog dijela spolovila), koja se pri dodiru počinje žariti, peckati i crvenjeti16. Pri liječenju ovih poremećaja važno je isključiti potencijalne tjelesne uzroke poput neuroloških problema. Ovi se poremećaji mogu liječiti i važno je za njih potražiti pomoć – seks ne mora biti bolan i zaslužujete u njemu uživati.
Ja volim samo(g) sebe
Seksualnost predstavlja nešto osobno te je svatko od nas doživljava na sebi svojstven način. Ona je priča o različitosti, ali bi svakome od nas cilj trebao biti jednak – poznavanje i prihvaćanje sebe, svojih potreba, svojeg tijela, svoje senzualnosti. No to ponekad može biti zahtjevno te seksualnost može postati i izvor frustracija, zbunjenosti, tjeskobe ili ljutnje17. Sa seksualnim se poremećajima nije lako nositi, a osim nezadovoljstva, bespomoćnosti, tuge te narušenog samopouzdanja može patiti i naš odnos s partnerom/icom.
Kada se suočimo s problemima u seksualnim aktivnostima, puno je nedoumica i upitnika u našoj glavi, posebice zbog stigme koja prati ovu temu. Kako da uopće započnem taj razgovor s liječnikom/icom? Hoće li me on/a o tome išta pitati? Istovremeno nas može biti strah neugode koju bismo mogli prouzročiti, ali i mogućnosti da će naše smetnje biti zanemarene18 ili ismijane. No, seksualno zdravlje ne određuje samo mogućnost sigurnih i zadovoljavajućih seksualnih iskustava, uz obostrani pristanak, već je jednako važan čimbenik i odsustvo bolesti, odnosno seksualnih poremećaja19. A oni se, kao i svaka druga bolest, mogu uspješno liječiti, te je pomoć dostupna između ostalog i u obliku seksualne terapije. Vrlo je važna suradnja s različitim specijalistima – ginekologom, endokrinologom, urologom – ali i važnost otvorene, podržavajuće komunikacije i stvaranja toplog okruženja gdje će se osoba osjećati vrijedno i sigurno. No, najbitnije je da ni u jednom trenutku ne zaboravimo voljeti samog sebe.
Prvi korak k razgovoru o seksualnim smetnjama može biti i u našem e-savjetovalištu. Stoga, ako imate bilo kakvih pitanja ili nedoumica o tome doživljavate li seksualne smetnje ili se pak pitate kome da se obratite u svrhu tretiranja tih smetnji, uvijek možete postaviti pitanje na [email protected].
Literatura
1 Hrvatsko društvo za seksualnu terapiju (n. d.). Seksualne smetnje u žena. http://www.hdst.hr/seksualne-smetnje-u-zena/
2 Basson, R., Althof, S., Davis, S., Fugl‐Meyer, K., Goldstein, I., Leiblum, S., … i Wagner, G. (2004). Summary of the recommendations on sexual dysfunctions in women. The journal of sexual medicine, 1(1), 24–34.
3 Štulhofer, A., Gregurović, M. i Štulhofer, D. (2003). Seksualno zdravlje, zadovoljstvo i seksualna orijentacija žena. Društvena istraživanja: časopis za opća društvena pitanja, 12(5 (67)), 635–659.
4 Masters, W. H., Johnson, V. E. i Kolodny, R. C. (2006). Ljudska seksualnost. Naklada Slap.
5 Američka psihijatrijska asocijacija. (2013). Diagnostic and Statistical Manual on Mental Disorders [peto izdanje].American Psychiatric Publishing.
6 Meston, C. M. i Bradford, A. (2007). Sexual dysfunctions in women. Annual Review of Clinical Psychology.
7 Brotto, L. A. (2010). The DSM diagnostic criteria for sexual aversion disorder. Archives of Sexual Behavior, 39(2), 271–277.
8 Prause, N. i Graham, C. A. (2007). Asexuality: Classification and characterization. Archives of Sexual Behavior, 36(3), 341–356.
9 Scavello, I., Maseroli, E., Di Stasi, V. i Vignozzi, L. (2019). Sexual health in menopause. Medicina, 55(9), 559.
10 Afshari, P., Houshyar, Z., Javadifar, N., Pourmotahari, F. i Jorfi, M. (2016). The relationship between body image and sexual function in middle-aged women. Electronic physician, 8(11), 3302.
11 Laurent, S. M., & Simons, A. D. (2009). Sexual dysfunction in depression and anxiety: conceptualizing sexual dysfunction as part of an internalizing dimension. Clinical psychology review, 29(7), 573–585.
12 Meston, C. M., Hull, E., Levin, R. J. i Sipski, M. (2004). Disorders of orgasm in women. The journal of sexual medicine, 1(1), 66–68.
13 Redelman, M. (2006). A general look at female orgasm and anorgasmia. Sexual Health, 3(3), 143–153.
14 Laan, E. i Rellini, A. H. (2011). Can we treat anorgasmia in women? The challenge to experiencing pleasure. Sexual and Relationship Therapy, 26(4), 329–341.
15 Van Lankveld, J. J., Granot, M., Weijmar Schultz, W. C., Binik, Y. M., Wesselmann, U., Pukall, C. F., Bohm-Starke, N. i Achtrari, C. (2010). Women’s Sexual Pain Disorders. The Journal of Sexual Medicine, 7, 615–631.
16 Pukall, C. F., Goldstein, A. T., Bergeron, S., Foster, D., Stein, A., Kellogg-Spadt, S. i Bachmann, G. (2016). Vulvodynia: definition, prevalence, impact, and pathophysiological factors. The journal of sexual medicine, 13(3), 291–304.
17 Nobre, P. J. i Pinto-Gouveia, J. (2006). Emotions during sexual activity: Differences between sexually functional and dysfunctional men and women. Archives of sexual behavior, 35(4), 491–499.
18 Marwick, C. (1999). Survey says patients expect little physician help on sex. Jama, 281(23), 2173–2174.
19 World Health Organization. (2006). Sexual health. https://www.who.int/health-topics/sexual-health#tab=tab_2
