U prethodnom članku opisali smo četiri oblika nasilja koji se mogu pojaviti u vezama – psihičko, fizičko, seksualno i ekonomsko. Ovim člankom želimo osvijestiti posljedice nasilja u vezama, potaknuti vas da prepoznate potencijalne obrasce nasilnog ponašanja u vašoj okolini i uputiti vas kako možete pomoći sebi ili drugima koji se suočavaju s ovom problematikom.

 

Znakovi koji upućuju na nasilje

Postoje razni znakovi koji mogu ukazivati na to da je neka osoba žrtva nasilja. Najočitiji su fizički znakovi: modrice, ozljede i ožiljci na tijelu, krv na odjeći, teškoće s hodanjem ili sjedenjem, pa čak i prekidi trudnoće u slučaju da se radi o seksualnom nasilju. Osoba može razviti poremećaje spavanja i hranjenja, ovisnosti, depresivne i anksiozne poremećaje. Osim toga, moguće je primijetiti žrtvu nasilja prema napetosti u prisustvu partnera ili npr. izrazitoj brizi o tome da mora doći doma u određeno vrijeme, često prije nego što se partner vrati kući. Možete obratiti pažnju na susjedu ili poznanicu koja u hodniku izbjegava kontakt očima ili ne razgovara puno u prisustvu partnera. Ako ste liječnik ili drugi stručnjak u zdravstvenom sustavu, nemojte oklijevati postaviti pitanja o nasilju kada uzimate anamnezu. Često su upravo zdravstveni djelatnici osobe koje dolaze u kontakt sa žrtvama i koje mogu poduzeti nešto po tom pitanju. Ako ste stručni suradnik ili nastavnik u školi, imajte na umu da se nasilje javlja i u mladenačkim vezama te budite dostupni učenicima za razgovor o toj temi. U svakom slučaju, treba imati na umu da nam žrtva najčešće neće sama prići i priznati da je zlostavljana. Trebamo joj i kao stručnjaci i kao privatne osobe pokazati da smo zabrinuti za njezinu dobrobit, nježno je potaknuti da nam se povjeri i dati joj do znanja kako smo spremni poduzeti korake da se nasilje zaustavi, a žrtva zaštiti.

 

Posljedice nasilja u vezama

Važno je naglasiti da sve oblike nasilnog ponašanja treba shvatiti krajnje ozbiljno zbog posljedica koje ono ima na psihičko i tjelesno zdravlje. U odnosima gdje je prisutno nasilje znatno je smanjeno zadovoljstvo odnosom, češći su razvodi, pojavljuju se znakovi poremećaja prehrane, češći su simptomi depresije te problemi s alkoholom. Osim što loše utječe na partnere i njihovu vezu, nasilje često može pogoditi i one koji tome svjedoče poput djece. Usprkos tomu što djeca možda nisu direktna žrtva fizičkog nasilja između roditelja, samo svjedočenje nasilju u obitelji spada pod emocionalno zlostavljanje nad djecom te ima negativne posljedice – djeca se mogu povući u sebe i biti tiha ili se pak okrenuti agresiji. Dodatno, u kasnijoj dobi mogu pokazivati nasilne obrasce ponašanja koja su naučila gledajući roditelje, zbog čega je potrebno što prije reagirati kako bi se spriječile negativne posljedice1.

 

Zašto žrtve ostaju u nasilnim vezama?

Podsjetimo se važnosti partnerskih odnosa te činjenice da su sve veze različite i kako svatko od nas ima vlastita uvjerenja o tome što neku vezu čini kvalitetnom. Ponekad može biti teško prepoznati da smo u vezi koja je štetna za nas. Neke osobe mogu biti uvjerene da je to što osjećaju prava ljubav, zbog čega ne vide ozbiljne probleme. Razliku između kvalitetne veze praćene pozitivnim ponašanjima i štetne veze praćene negativnim ponašanjima možete vidjeti na slici ispod. Osim toga, razlozi za ostajanje u nasilnoj vezi mogu biti mnogobrojni, a uglavnom su bazirani na žrtvinim osobinama te onome što je naučila i usvojila kao model ponašanja u vlastitoj obitelji. Ovo su samo neki od razloga zašto žrtva može ostati u nasilnoj vezi:

  • vjeruje da može promijeniti partnera/icu;
  • vjeruje kako je riječ samo o fazi koja će proći;
  • boji se za fizičku sigurnost sebe i svoje djece ako ode iz zajedničkog doma;
  • poriče probleme (iako je fizički zlostavljana, brak nije tako loš);
  • financijski je ovisan/a o partneru/ici;
  • voli svog/svoju partnera/icu, razmišlja o njegovim/njenim pozitivnim osobinama;
  • zbog srama ne želi da itko sazna što se događa u njihovoj obitelji;
  • osjeća se krivo, vjeruje da je sve njezina greška i da je to zaslužila;
  • ne vjeruje da će policija, pravosuđe i/ili socijalne ustanove razumjeti i pomoći.

 

Prikaz ponašanja koja upućuju na kvalitetnu (lijevo) i štetnu (desno) vezu².

 

Što možemo učiniti?

S obzirom na psihičke i tjelesne posljedice koje nasilje može uzrokovati, važno je djelovati preventivno na različitim razinama društva. Sve oblike nasilja potrebno je regulirati zakonom, stvarati klimu nulte tolerancije na nasilje te provoditi edukativno-preventivne programe koji će omogućiti osobama da jasno raspoznaju kvalitetnu i nekvalitetnu vezu, lakše prepoznaju nasilje u vezi, budu spremni na sprečavanje i prekidanje nasilnih obrazaca te u konačnici budu spremni tražiti pomoć. Osim toga, kao prijatelj ili član obitelji možemo osobi koja je žrtva nasilja pokazati zabrinutost, pružiti podršku, poslušati njene brige i misli, jasno dati do znanja kako nasilno ponašanje nije u redu te potražiti dodatne informacije koje joj mogu pomoći.

Važno je naglasiti da žrtva nikada ne zaslužuje nasilje, za njega je odgovoran isključivo počinitelj. Svatko zaslužuje osjećati se sigurno te ima pravo na kvalitetnu vezu punu razumijevanja, povjerenja, poštovanja i naravno, bez nasilja. Stoga, ako primijetite da vaša veza nije zadovoljavajuća za vas ili prepoznajete neke od štetnih obrazaca ponašanja, pokušajte razgovarati sa svojim/om partnerom/icom, obratite se obitelji ili prijateljima za podršku. U slučaju nasilja i zlostavljanja, potičemo vas da se obratite stručnoj osobi za pomoć.

Nasilje možete prijaviti policiji, državnom odvjetništvu ili Centru za socijalnu skrb. Sva navedena tijela obvezna su hitno reagirati. Osim njih, pomoć žrtvama pružaju mnoge nevladine organizacije i ustanove čiji su kontakti navedeni u tablici ispod. Uvijek se možete javiti i nama na [email protected] kako bismo vas uputili na pravo mjesto za podršku.

 

Kontakti nekih organizacija u RH koje pružaju psihosocijalnu i pravnu pomoć³.

 

 


Literatura

1 Jambrešić, I. (2016). Nasilje u romantičnim vezama. Završni rad, Odsjek za psihologiju, Filozofski fakultet u Osijeku.

² Bjelić, N. i Cesar, S. (2014). Nasilne veze su bez/veze: Priručnik za vršnjačke edukatore i edukatorice. Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje. http://www.sezamweb.net/attach/_p/prirucnik_nasilne_veze.pdf

³ Ministarstvo pravosuđa i uprave Republike Hrvatske. (bez datuma). Kontakti organizacija koje pružaju psihosocijalnu i pravnu pomoć. https://mpu.gov.hr/o-ministarstvu/djelokrug-6366/iz-pravosudnog-sustava-6372/podrska-zrtvama-i-svjedocima/kontakti-organizacija-koje-pruzaju-psihosocijalnu-i-pravnu-pomoc/19915